Nad Poratom (10. kolovoza 2010. godine)

Sv. Apolinar, staro groblje

Porat na Krku je teško dopadljivo mjesto, spojeno betonom i ciglom s Malinskom. Svejedno, uz malo truda, ima se i blizu Porata (ili Porta?) što za vidjeti. Na primjer staro groblje Sv. Apolinara u zaleđu Porta (na fotografiji iznad). Put koji smo prešli označen je na slici ispod. Za njega je potrebno više od 4 sata pješačenja. Put bi se mogao nazvati i "Između dva križa" jer je s istočne i zapadne strane omeđen križevima, jednim u Milovčiću, a drugim iza Porta.

mapa puta nad Poratom

Iz Porta mnogo putokaza pokazuje prema "starom groblju" i slijedeći ih, uskoro se asfalt pretvara u makadam, a vrelina obale u tipičnu hladovinu krčke unutrašnjosti. Put prolazi pored uređenih livada i maslinika (vidi fotografiju ispod), dobrim dijelom kroz šumu. Teško mi je točno opisati kuda put ide, a i oni koji su ga označavali nisu se previše potrudili jer se, izgleda, sve staze i stazice slijevaju prema starom groblju.

ograđena livada

Kad putevi napuste hladovinu šume, naglo se sretnu na čistini na kojoj je nekad davno izgrađeno groblje a sad izgleda prilično sablasno, ovako usred ničega. Nekoliko čempresa i moćnih hrastova izvan ograđenog groblja i moćni i neobični zvonik. Sveti Apolinar.

groblje Sv. Apolinara, zvonik

Od starog groblja može se na razne strane. Ili natrag prema Poratu ili prema Vantačićima, prema Turčiću ili prema Sabljićima. Mi smo se odlučili za zadnju opciju jer je vodila najdublje u unutrašnjost otoka.

U Sabljićima nema ništa osim novih kuća. Mjesto kao da je nekad davno napušteno, a sad su došli neki drugi ljudi koji ga opet izgrađuju, koristeći znatno više prostora i betona nego oni prije njih. Produžili smo dalje prema Svetom Antonu i ubrzo u njega i došli. Kao što mu i ime govori, Sveti Anton je, osim po sačuvanom gumnu, najprepoznatljiviji po krasnoj i skromnoj crkvici svog sveca zaštitnika (fotografija ispod), možda najomiljenijim svecem u Hrvata.

crkva u Svetom Antonu

Crkvica ima nadsvođen ulaz s debelom hladovinom i hladnim kamenom na kojem se može lijepo odmoriti i osvježiti (vidi fotografiju ispod). Pomislio sam kako se radi o javnom prostoru, otvorenom i stanovnicima i putnicima. Takva mjesta začeci su trgova i nekakve "urbanosti" prostora. Sveti Anton sam zapamtio po njegovoj crkvici.

crkva Sv. Krševana

Putokazi na ovom području stalno spominju nekakav "Križ" pa smo ga pokušali pronaći. I našli smo ga pored prometne ceste izvan Milovčića. Križ je skroman, ne znam koje mu je značenje, a na njemu je urezana godina 1863 i datum 17. prosinca (vidi fotografiju ispod).

Križ u Milovčiću

A onda smo krenuli natrag na zapad prema Poratu, a put nas je odveo do Turčića. Malo mjesto, djeluje zapušteno i nema mnogo nove gradnje. Crkvica u sredini, bez okolnog javnog prostora kao u Svetom Antonu (fotografija ispod).

Ulaz u crkvu u Turčiću

Iz Turčića se lako spusti do obale, a onda krene more betona, ljudi, ručnika. Šokantna gužva, nimalo lijepo. Vantačići su veliko grotlo, more ne izgleda nimalo privlačno, a na mjestima mi se učinilo i da je vrlo sumnjive kvalitete. Ova ludnica traje sve do Porta, a tek iza Porta pomalo prestaje gužva i da se kako-tako okupati na stijenama. Stijene su znatno negostoljubivije nego one ispod Sv. Krševana i u komadu obale oko Glavotoka.

A nakon kupanja, potražili smo križ koji smo opazili na nekoliko putokaza u Portu. Makadam kroz šumicu, dovoljno širok da se prođe i autom, a brzo se i dopješači jer je mjesto udaljeno samo 1.2 km od Porta. Radi se o vrsti "zavjetne gradnje", malim križnim putem s velikim raspelom (vidi ispod) koji je, prema zapisu, izgradio Petar Trp 2000. godine. Poslije smo saznali da je bio zahvalan zbog preživljavanja teške nevere.

Križ nad Poratom

S uređenog prostora oko križa pruža se širok pogled prema Rijeci i dijelu Istre, ali to je bilo malo previše za moj fotoaparat. Usprkos maloj nadmorskoj visini mjesta, dojmljivo je.

Križ nad Poratom
<< Od Glavotoka do Krševana Oko Risike >>

Zadnji put osvježeno 10. kolovoza 2010. godine