Značenje svega toga (03. lipnja 2011. godine)

Knjiga Richarda P. Feynmana "The Meaning of it All" ("Značenje svega toga") neobičan je mješanac inspirativnog prvog dijela i pubertetski nezrelog drugog dijela. U stvari, može biti da sam upravo opisao lik i djelo pokojnog Feynmana - mješavina sušte inspiracije i pubertetske nezrelosti. Da se takva dva, naizgled nespojiva dijela, mogu naći u jednoj osobi možda i nije čudno. Može biti da je pubertetska nezrelost način pobune protiv dosadnog i formaliziranog "odraslog" svijeta, preopterećenog "mehanizmima upravljanja", "načinima odlučivanja", "procedurama" i "slavnoj" povijesti koja prati sav taj nataloženi d.ek (sve su to bijedne i tupave zamjene za dobre ideje). Ali, svejedno, koliko god opravdavao namjernu naivnost i neformalnost svoje osobnosti, ona Feynmanova u drugom dijelu knjige mi je u stvari išla na živce. Ne sumnjam da je slušateljima Feynmanovog predavanja bilo zanimljivije nego meni - on je imao načina da hipnotizira slušateljstvo. On je bio svjetski prvak te vještine, a u knjizi uostalom i sam tvrdi da je hipnoza tvrdo dokazani znanstveni fenomen.

No, tu je prvi dio knjige, svakako vrijedan pažnje. Donosim nekoliko, po mojoj ocjeni zanimljivih odlomaka u mom prijevodu s engleskog jezika.

Taj rad se ne radi zbog primjene. On se radi zbog uzbuđenja onim što se otkrije. Možda mnogi od vas to znaju. Ali za vas koji ne znate, meni je gotovo nemoguće prenijeti kroz predavanje ovaj važan aspekt, uzbudljivi dio, pravi razlog za znanost. A ako to ne razumijete onda ne razumijete ništa. Ne možete razumjeti znanost i njenu vezu prema bilo čemu ako ne razumijete i cijenite veliku avanturu našeg vremena. Ne živite u svom vremenu ako ne razumijete da je to ogromna avantura i divlja i uzbudljiva stvar.

To je bio Feynman. Sad znate zašto su ga studenti voljeli, a vole ga i danas.

A novine, kao što znate, imaju uobičajenu rečenicu za svako otkriće u današnjoj fiziologiji: "Znanstvenik je rekao da bi to otkriće moglo imati uporabu za liječenje raka". Ali oni ne mogu objasniti vrijednost te stvari po sebi.

O tome sam već pisao u postu >> Ludwig Wittgenstein i otkrivanje tople vode. Slažem se, naravno. Problem je u naše vrijeme eskalirao do te mjere da postaje problem znanstvene etike.

Možda je najzanimljiviji dio knjige onaj koji se bavi sumnjom kao vrijednošću. Naime, u religiji, sumnja nije vrijednost, ona je iskušenje koje treba prevazići na putu do prave vjere. No, Feynman kaže da je stalno održavanje sumnje, stalno nepovjerenje u sve što znaš, jedini način da se baviš znanošću. To mi se iznimno dopalo, jer ja također to mislim. Feynman mi je pomogao da malo razbistrim svoje stavove. Naime, kad kažem da je znanost zadnja utvrda slobode od svih dogmatizama, kao što sam rekao u postu >> Čitajući godišnja izvješća, to u stvari znači da se u našem poslu sumnja njeguje. Bez sumnje, dogme rastu kao korov oko slobodne misli.

A od ogromne je važnosti, da bismo mogli napredovati, da prihvatimo neznanje i sumnju. Zato jer sumnjamo, mi predlažemo da razmotrimo druge smjerove u potrazi za novim idejama.
Ako ne bismo mogli ili željeli gledati u novim smjerovima, ako ne bismo imali sumnje ili prihvatili neznanje, ne bismo dobili nove ideje. Tada ne bi bilo ničega vrijednog provjere, jer bismo znali što je istina. Tako je ono što danas zovemo znanstvenim znanjem ukupnost izjava različitog stupnja sigurnosti. Neke od njih su posve nesigurne; neke od njih su gotovo sigurne; ali nijedna nije potpuno sigurna. Znanstvenici su naviknuli na to. Mi znamo da je konzistentno moći živjeti i ne znati. Neki ljudi kažu, "Kako možete živjeti a da ne znate?" Ja ne znam što oni misle. Ja oduvijek živim a da ne znam. To je lako. Kako doći do toga da znaš je ono što želim znati.

Famozno. Feynmanovski jednostavno, naizgled naivno, a ubojito oštro.

I tako, ukratko, ne možete ništa dokazati iz jednog pojavljivanja, iz dva pojavljivanja, i tako dalje. Sve se mora provjeriti vrlo pažljivo. Inače ćete postati jedan od onih ljudi koji vjeruju u svakojake lude stvari i ne razumiju svijet u kojemu su. Nitko ne razumije svijet u kojem je, ali neki ljudi su u tome bolji od drugih.
<< Čitajući godišnja izvješća Studenti i znanost >>

Zadnji put osvježeno: 03. lipnja 2011. godine