Tumor na mozgu (26. listopada 2015. godine)

Bio sam odustao od objavljivanja ovog videa (iznad) u kojem na jednoj proslavi na Institutu za fiziku, očito u dobrom društvu, recitiram svoju "pjesmu" iz mladosti. "Pjesma" se zove "Tumor na mozgu", a zapravo se radi više o performansu, kao što to video iznad i prikazuje.

Video nisam namjeravao objaviti jer su tumori nešto čega se svi bojimo i nešto s čim se mnogi ljudi, na žalost, moraju nositi pa im ta tema nije nimalo smiješna. No, u nedavnom naletu "inspiracije", pomislio sam da u sudaru s teškom bolešću, kao što je tumor na mozgu, ovakvi kakvi smo jadni, zapravo i nemamo mnogo oružja. Tu je naravno ljubav naših najbližih, njihova i naša nada, pouzdanje u medicinu i vještinu i stručnost liječnika ... Ali pored svega toga, postoji još nešto, a to je nasmijati se bolesti u lice s namjerom da je prevaziđemo ili da barem sebi pokažemo da je se nimalo ne bojimo. To zahtijeva veliku snagu i hrabrost, a u tom smislu je moj video možda blago "ljekovit" pa sam ga ipak odlučio objaviti, više od godinu i pol nakon što je snimljen.

Performans je nastao kad sam bio na drugoj ili trećoj godini faksa, na temelju moje pjesme:

TUMOR NA MOZGU
(ROAD TO HELL)

Kao da imam tumor na mozgu
Zaboravio sam sve što sam
zaboraviti mogao.

Jutarnje telefonske pozive i
Noćne pozive u pomoć.

Kratke razgovore o hrani
i duge razgovore o ljubavi.

Imena ulica i
Imena ljudi.

Mirise žena.

I tako praznog
opkolili su me stakleni zidovi

Da me vode
prelijepim cestama
Koje ću zaboraviti sutra.

Da mi pjevaju
ženskim glasom
Kojeg ću zaboraviti sutra.

Da me odvoje
od najboljih prijatelja
i nevoljenih suputnica
i odvedu Vragu

Koji me zaboravio nije.

Pjesmu sam običavao recitirati na studentskim tulumima, nakon dovoljnog broja popijenih piva, ali, kako je prilično duga, redovito sam je zaboravljao. Tako sam jedanput stao nakon "zaboraviti mogao" i ponovio "zaboravio sam", nakon čega se i dalje nisam mogao sjetiti teksta, a moji prijatelji (također pod utjecajem piva) su počeli oduševljeno pljeskati, shvaćajući moje recitiranje kao performans. I eto, tako je od slabe pjesme nastao nešto zanimljiviji "performans".

Eh, studentski dani :)

<< Društvena mreža: Tesla Što mi to vidimo? I kako? >>

Zadnji put osvježeno: 26. listopada 2015. godine