Tragovi goveda (22. lipnja 2016. godine)

Negdje sam pročitao da oko 10 % djece rođene u braku ima biološkog oca koji nije muž njihove majke.

Kad bih ja imao kćer od 18 godina ne bi mi uopće bilo važno da li je "moja". Mislim, šta ima veze? Živio si s djetetom, bio s njom od kad je prvi put dreknula pa dok se, evo, upravo, nije "smrtno" zaljubila. Učio si je najboljem od onoga što znaš. Čija bi mogla biti nego moja? Pa i ako nema moje gene. Mislim, šta ima veze? Mogao bih se naljutiti na njenu mamu. Ovisno o situaciji.

... a na njegovom mjestu s druge strane stola sjedila je Jula i gledala kroz prozor. Naglo se okrenula i pogledala ga u oči.

- Ignjatija, jesam li ja kurvetina?

Želio joj je reći da nije, ali je došao svijesti. Ili nije.

A možda je meni lako govoriti o tome ovako "teorijski", kao što i obično govorim o stvarima? Ne znam. Znam samo da postoje ljudi koji takvim situacijama nisu bili dorasli.

Takve su se situacije događale oduvijek pa i početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća, pojačane užasima tek svršenog rata, pljačkom i nasiljem dezertera-kaderaša, a i bivših vojnika koji su se na bojištu svega nagledal i vratili se drukčiji. Neki bolji, a neki i gori. Kao i poslije svakog rata.

Roman "Tragovi goveda" Mladena Blaževića (2008) bavi se vremenom oko onog prvog velikog rata, ali rat i konkretno vrijeme možda za sve ono što se u njemu događa i nisu presudno važni. Na kraju, uvijek se pojave iste situacije. I uvijek iznova jedni prođu ispite koji pred njih život stavlja, a drugi ne. Glavni junak Blaževićeve knjige, Petar zvani Šuljovan, suočen s ispitom da njegova kćer možda i nije njegova, nalazi na njega fenomenalno ljudski odgovor - mala je ista njena mama, Ana. A to ne može biti loše. Stvar riješena.

- A vidi je ... ljepotica ... Ista Ana ... a?
Tragovi goveda na plaži

Ipak, svijet u kojem žive likovi "Tragova goveda" bistriji je nego ovaj naš. Lakše se vidi kroz njega i bolje se zna šta valja, a šta ne, tko je lupež, a u kome ima dobrote. Kao što Ljudina kaže,

Šuti, radi svoj posao, u tuđi se ne miješaj, a vrijeme i onako pokaže tko si i tko su drugi. Dođe sve na svoje mjesto.

U ovom našem svijetu teško je da ima veće laži od te i svatko tko je zagrebao samo malo ispod njegove površine zna da je teško naći dobra čovjeka, a da najveći lopovi postaju cijenjeni ljudi. Veliki borci za "pravdu". Po tome je svijet "Tragova goveda" pomalo bajkovit, koliko god da da je okrutan i grub - vidi se u njemu još one istine i dobrote koja je isparila iz našeg svijeta.

Radnja Blaževićevog romana odvija se u bogatom selu s gostionicom, pilanom, mlinom, kamenolomom, trgovcima stokom, putevima i koncesijama na puteve, bogatim šljivicima i prepečenim dvoguzim rakijama. Svijet je to koji svako malo zastane i skupi se u gostionici gazde Gnjace, gdje paradiraju najčudniji likovi što ih ovi naši geni i odgoj mogu sastaviti, od revolucionara i kurvara do lopova i budala, pijanaca i klauna, kradljivaca stoke, ratnih profitera i ubojica. Blaževiću ne nedostaje sočnih i paprenih riječi da opiše svakoga od njih:

Zatim, Prikolica. Čovjek koji je teško susprezao i nevješto prikrivao zvuk svog prdca udarcem šake o stol.

To je svijet nezadovoljnih muževa, očeva što imaju samo kćeri, ugovorenih brakova i djevojaka uvijek, naravno, pogrešno zaljubljenih. U neku protuhu ili siromaha:

- Što će njih dvoje zajedno? Ne bi imali što za pojesti .. Što bi s djecom? ... Ona bi pjevala, a on čita. Od toga se ne da živsti.

- Aha ... neš se javiti svom sinu zbog tog što nisi na čisto oćeš Šuljovanu dati svoju ćer il neš. Piši sinu, a ne Šuljovanu ... da znaš ... Ana cmizdri za Šuljom svaku večer ... da znaš ... oš joj slomiti srce?

- Od ljubavi se ne živi. Ti to znaš.
Djed Ivica

Djed Ivica

Nema u onome što sam pročitao kod Blaževića mnogo toga što mi nije na neki način bilo poznato. Zato znam da nije slagao više nego što je bilo potrebno. A bilo mi je poznato zato što su životi ljudi slični, bez obzira zovu li se Ignjatija, Moša, Ivica ili Anton i križaju li se s tri prsta ili vjeruju u Lenjina. Radi se o sličnosti koju stvaraju život i smrt, ljubav i mržnja. O odabiru pravih skretanja kad nas život suoči s teškim izborima i kad znamo da će nas odluka pred koju smo dovedeni zauvijek odrediti.

"Tragovi goveda" puni su takvih odluka i ispita na kojima ne prolaze svi dobro. Pa ni oni nabolji. Ali žive. Kreću ispočetka ako treba. S kćerima koje nisu njihove. Pa šta. Barem su iste kao njihove majke, a to ne može nikako biti loše. Ako si pravo muško.

Djed Anton

Djed Anton

<< Subliminalna poruka Šuvarovci >>

Zadnji put osvježeno 22. lipnja 2016. godine