Šuvarovci (23. lipnja 2016. godine)

Ja se zapravo kurikuluma uopće ne sjećam. Nije ni čudo kad sam šuvarovac - onaj kojem su komunjare svojim eksperimentima uništili budućnost dostojnu adekvatno i poduzetno obrazovanog čovjeka. Zato mi sad i nema druge nego da budem na državnim jaslama. Što bih, uostalom, mogao korisno raditi obrazovan u onom mračnom vremenu gdje su se učile općenarodna obrana i društvena samozaštita i marksizam i socijalističko samoupravljanje? Ili vježbe iz fizike? U novoj učionici s bijelim stolovima. S ampermetrima, voltmetrima, potenciometrima, Wheatstoneovim mostovima, optičkim klupama, menzurama, kosinama, onim čudnovatim točkalima - "telegrafima" iz čijeg se traga na papirnatoj traci moglo precizno očitati udaljenost pređenu u jedinici vremena ... Nema čega tu nije bilo, sve namijenjeno indoktrinaciji socijalističkim samoupravljanjem, naravno.

Ipak, "kurikuluma" se uopće ne sjećam, a prisežem da sam udžbenik iz fizike otvorio svega četiri puta u četiri godine obrazovanja u Matematičko-informatičkom obrazovnom centru "Vladimir Popović". Nije mi trebalo. Imao sam predobre nastavnike da bih razbijao glavu "kurikulumom".

Fizika, udžbenik

Svašta su napričali ovih dana o obrazovanju i reformama, kurikulumima i politici, ali ja bih ovaj put spomenuo dvije "intimne" priče iz svog šuvarovskog obrazovnog staža. Prva se tiče sjajnog kabineta za vježbe iz fizike i pasjeg dreka. Ispalo je, naime, tako da sam taj kabinet zapamtio ne po ampermetrima i voltmetrima nego po pasjem dreku.

Bio je valjda predsat, a ja sam negdje na putu od Črnomerca do Jordanovca novim novcatim konversicama (košarkaškim, od čiste kože i bez sintetske podstave) ugazio u pasji (?) drek. Nesvjestan te nezgodne činjenice zasjedoh za jedan od onih bijelih blještavih stolova - ispred mene ampermetri, voltmetri i nepoznati otpori - kad osjetih da nešto smrdi. I to ne malo, nego smrdi do neba i sve nekako oko mene. Ne bi to možda ni bio toliki problem da nas šuvarovce nisu indoktrinirali do te mjere da je profesorica svakome ponaosob dolazila za njegov bijeli stol i indoktrinirala ga Ohmovim zakonom i Kirchoffovim pravilima - svakoga pojedinačno i natenane. Pa dođe i do mene. Indoktrinira ona mene tako, ali osjeti i ona da nešto nije u redu, sve nešto zaudara oko mog radnog prostora pa se sve okreće, kao da traži izvor tog pasjeg smrada. Sva sreća pa je znala da sam dobrano zadojen pravilima grananja i razlikama potencijala pa nije bilo dugo. Inače bih valjda u zemlju propao.

Poslije sam taj pasji drek s fensi-šmensi konversica jedva skinuo u školskom WCu.

Druga se priča tiče trenutka u kojem sam konačno dosegnuo marksističko prosvjetljenje, razlog zbog kojeg je pokojni Stipe Šuvar i osmislio svoju reformu. Dogodilo se to na satu matematike. Tema su bili konveksni poligoni (puj, puj, puj, tri puta preko ramena pa se uhvati za gumb od hlača). Rujana je na ploči izvodila sumu unutarnjih kuteva jednakostraničnog trokuta, kvadrata, pravilnog šesterokuta i tako, a meni se dogodi marksistički satori. U tom sam trenutku jasno kao dan pred sobom vidio formulu za sumu unutarnjih kuteva proizvoljnog konveksnog mnogokuta. A nikad prije nisam vidio takvo nešto.

Čim je Rujana završila, ustadoh i ustreptalim glasom komesara najavih svojoj profesorici matematike i razrednici da mogu izvesti formulu za proizvoljni mnogokut. A onda pristupih ploči u stavu mirno pa nacrtah posve proizvoljan mnogokut, kao da to nije ništa. A i nije bilo za nas indoktrinirane. Pa važno i teatralno lupih kredom u neku točku u njegovoj unutrašnjosti, posve bezveze, nesimetrično, ali, onako, da se čuje. A onda spojih sve vrhove mnogokuta s tom točkom i rekoh:

Ovime smo dobili n trokuta, suma čijih je vršnih kuteva 360°. Suma unutarnjih kuteva mnogokuta, Σ, suma je svih kuteva u trokutima umanjena za vršne kuteve pa je prema tome

Σ = n·180° - 360° = (n-2)·180°

Odmah se vidi da formula dobro radi za n=3, 4 i 6, ali je prednost što radi i za proizvoljni n i za nepravilni, proizvoljni konveksni mnogokut.
Skica izvoda sume unutarnjih kuteva konveksnog mnogokuta

Bio je to jedan od najvažnijih trenutaka u mom šuvarovskom obrazovanju usmjerenom prema usvajanju socijalističke ideologije, ali ga se, na moje veliko razočaranje, moja razrednica ne sjeća. Saznao sam to na dvadesetpetogodišnjici mature gdje smo se zajedno s našom raskom prisjećali svojih udarničkih i neimarskih uspjeha i podbačaja. Mog se prosvjetljenja moja razrednica nije mogla sjetiti pa mi je na trenutak zbog toga bilo krivo - ipak je ona dobrim dijelom bila zaslužna za taj događaj koji mi je, ne šalim se, odredio život. A uopće ga se nije mogla sjetiti.

Ostaje mi ipak nada da će novim generacijama koje ćemo obrazovati s obzirom na ishode i vještine biti bolje nego nama šuvarovcima. Njima će sve lijepo pisati u kurikulumima i tablicama pa neće ovisiti o nekakvim mnogokutnim satorijima, voltmetrima i pasjem dreku. A ni o nastavnicima koji se ne sjećaju njihovih postignuća, premda indoktriniraju svakog ponaosob. Njima će sigurno biti mnogo bolje nego nama. Šuvarovcima.

NADOPUNA: (24.6.2016.) Nama su predavali o socijalističkom samoupravljanju, a njima će predavati o poduzetništvu. Ne radi li se u oba slučaja o (ekonomskim) ideologijama, samo različitih sadržaja?

Još je to i dobro kad se sjetim da će oni imati i vjeronauk.

<< Tragovi goveda Znanost pečenja ćevapa >>

Zadnji put osvježeno 24. lipnja 2016. godine