Ptuj (15. travnja 2017. godine, materijal iz ožujka 2017. i rujna 2013. godine)

Ptuj je grad na Dravi. Iz starog grada na brdu, preko krovova puca pogled na Dravu, Ptujsko jezero i mostove (iznad i ispod - kliknite na fotografije da ih prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Taj je pogled zaštitni znak Ptuja, ali treba se odmaknuti i pogledati grad prilazeći mu ispod brda (ispod).

Ptuj je najstariji grad u Sloveniji i kad je u najboljem izdanju predstavlja spoj starog i novog. U knjižnici na primjer (ispod). Ptujska knjižnica jedna je od najljepših javnih knjižnica u kojoj sam bio. Festival svjetlosti.

Kad bismo se kojim slučajem našli u Ptuju posve sami, bilo bi to slično putovanju kroz vrijeme.

Pored nas prolaze dvije žene pod maskama. Ne vide im se ruke. Čuje se citra. U molu. Iz samostana. Koliko god hodnika prošli, glazba i dalje izmiče ispred nas (ispod, kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Slike svetaca i čuda.

Sobe za glazbu. U kojima nema glazbenika. A glazba je izašla ponovo na ulice.

Preskače preko prozora.

Ulazi u crkve kad se pojača i odjekuje. Sasvim mala pukotina dovoljna je da pobjegne i da uđe.

Na mjestu gdje je Mitra ubio bika danas je hotel. Glazba citre postaje mekša i tiša, sličnija liri. Poetovio.

Ispod crkve glazba opet izlazi na otvoreno i mijenja se. Sad se miješa sa ženskim čavrljanjem kod tete Fride. Slatka je kao kremšnita s marelicama. Mljacka i pucketa u ustima.

Trčali smo, ali je više nismo mogli uhvatiti kad je izašla na otvoreno. Na kraju nam je pobjegla na mostu.

Riječni tamnoglavi galebovi nam se cerekaju. Ke, ke, ke, ke, keeeee! Valjda je to ovdje uobičajeno. Da turisti haluciniraju.

Kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji.

NADOPUNA: (17. 7. 2021.) Prošle subote smo opet bili u Ptuju. Još je jedno proljeće zabrana i pandemije iza nas, a i ljeto bi moglo potrajati kraće nego što smo se nadali, barem onaj slobodni dio ljeta, kad se granice mogu prijeći. Tako smo se mi zaputili opet u Ptuj, iako smo u njemu bili mnogo puta otkad je ovaj post nastao. Otišli smo da pogledamo krovove s visine, na svježem zraku i u lijepom ljetnom svjetlu, na vjetriću koji nagrađuje sve one koji se popnu do dvorca na brdu.

Kad pogledaš kroz vrata zida, vidiš zelena brda i kuće, kao uokvirene na zidinama dvorca (ispod).

Ptuj je, kao i svaki grad uostalom, pretrpio posljedice pandemije. Slastičarna Teta Frida u koju smo išli na kremšnite i sladoled više ne radi, ali većina toga je ipak ostalo onako kako pamtimo.

Galebove, naravno, nitko ne može potjerati s mosta preko Drave, a kamoli nekakva ljudska pandemija.

<< Dvorci oko Ptuja Oko Novog Mesta >>

Zadnji put osvježeno 17. srpnja 2021. godine