Pogreb Frajera Džeka, 1. studenog 2020. godine

POGREB FRAJERA DŽEKA

Vrijeme je pregazilo Frajera Džeka
Kao što će pregaziti i svakoga od nas
I dok su ga prekrivali zemljom
Pomislih kako je kršćansko ufanje u uskrsnuće
Uistinu strašno
Jer da se Džek ikad probudi
I ustane u jedno ljepljivo kolovoško popodne
Kao ovo
Prvo bi razjareno upitao
Tko mu je doveo mantijaše
Da na njegov put
Stave onaj slinavi pečat
Koji već posvuda stavljaju
I rekao bi da je uistinu volio
Svoju ženu
Ali su mu njeni oduvijek išli
Na živce
S tom lažnom katoličkom skrušenošću
Koja je zapravo odvratna nadmenost
Jer tko bi pri zdravoj pameti
Frajeru Džeku doveo mantijaše
Da ga polegnu kraj njegove žene
Osim Džekove katoličke tazbine –
Oni su, naravno, oduvijek znali
Da su jedino oni u pravu
I da je tako bilo od svijeta i vijeka
Usprkos Džeku i njegovima
Iako je, to su mu ipak priznavali,
Znao ispeći stvarno dobre pečenjke
U vrućim kolovoškim večerima
Kad se obično ne misli na uskrsnuće.

Što će uostalom reći ljudi?

Tako sam mislio dok su mantijaši
Mrmljali što već uobičajeno mrmljaju
I obično uopće ne razumiju
Pa pomislih da je stvarno dobro
Što Frajer Džek to više ne vidi
I nikad ni neće vidjeti.

Ja namjeravam otići u planinu
Ako me noge budu služile
I neka me nitko tamo ne traži
A pogotovo neka ne šalje
Popove mantijaše.

Antonio Šiber, 2020.

<< Bolest izvrsnosti Djevojka koja nas je spasila >>

Zadnji put osvježeno: 5. studenog 2020. godine.