Djevojka koja nas je spasila, 5. studenog 2020. godine

DJEVOJKA KOJA NAS JE SPASILA

Već je bio najcrnji mrak
Dok smo silazili s Alpspitzea
A Garmisch je bio stvarno daleko
I samo nam je još svjetlost zvijezda
Osvjetljavala put –
Tako to bude kad nadobudni studenti
Zagaze u planinu
A da o svemu tome
Nemaju pojma
Iako to, naravno,
Nikome ne bi priznali.
Sjećam se da smo se bojali krava
Poleglih u travu.
Njušile su nas nijemo iz tame
I mogli smo ih skoro dodirnuti
A tek nas je mirno žvakanje
I miris
Tu i tamo
Upozoravao da smo blizu
Njihovih rogova.

Nakon toga,
Kad je put zašao u šumu,
Nije se vidjelo
Baš ništa
Jer su krošnje zastrle zvijezde
I jedino nas je moj upaljač
Kojim smo cijelim putem
Palili Rothmanse
(Ah, kakve su studenti budale!)
Spasio od sudaranja s deblima
Premda smo stalno strepjeli što će biti
Kad potrošimo plin.

Tko zna koliko je već moglo biti sati
Kad smo stigli na rubove grada
Meni su se noge već odavno oduzele
I više uopće nisam osjećao bol
Dok sam hodao posve lagano
Kao po navici
Uistinu ne znam koliko je već moglo biti sati
Kad smo ugledali svjetiljke
Znam tek da našoj sreći nije bilo kraja
I znam da smo obojica –
Iako o tome poslije nikad nismo razgovarali –
Pokušali zamisliti
Kako bi mogla izgledati djevojka
Koja tako veličanstveno stenje
U planinskom motelu
Usred potpuno nijeme noći.

Antonio Šiber, 2020.

<< Pogreb Frajera Džeka Baja iz Njemačke >>

Zadnji put osvježeno: 5. studenog 2020. godine.