Po šumama i Kunagorama (14. travnja 2013. godine)

Pregrada, zagorska katedrala

Jutros je "zagorska katedrala" u Pregradi (iznad) bila nakon mnogo vremena obasjana suncem, a Trg Gospe Kunagorske odjekivao je od propovijedi inspiriranog mladog svećenika koja se na znanje svima davala putem snažnih zvučnika na crkvi. Govorilo se o izborima za europski parlament i o tome kako se u stvari teško za nekoga odlučiti ljudima koji poštuju autoritet i riječ Isusa Krista. Ima nešto u tome, ali bojim se da hrvatski puk o tome zna i bez propovijedi s obzirom na današnji rekordno mali izlazak na izbore.

zemljovid Kunagora

Put (žuta linija na zemljovidu iznad) počinje nešto iznad crkve, penje se u brdo iznad Pregrade prema planinarskoj kući koja se lijepo vidi s trga ispred crkve, kako se nagnula nad sam rub strmine. Put kroz šumu zovu i "križni put" jer je označen s 14 postaja križnog puta - po tome ćete znati gdje se otprilike nalazite, jer se 14. postaja nalazi kod planinarske kuće odn. kapelice Majke Božje. Šuma je još uvijek gola i siva, ali boje se ipak pojavljuju (ispod). Za nekoliko dana će ovaj put biti neprepoznatljiv.

Križni put, prema Kunagori

Nakon prilično strmog uspona (od 190 m do 380 m nadmorske visine), ukaže se zaravan na kojoj se nalazi planinarska kuća "Kunagora". Tamo su nas pristojno i ljubazno ponudili kavom i sokom. Pored kuće nalazi se kapela s kipom Bogorodice (ispod) i pruža se lijep vidik prema Pregradi.

Kapela, planinarska kuća iznad Pregrade

Put dalje zakratko slijedi asfalt, a onda se opet odvoji u šumu. Gore, dolje, na mjestima vlažno i klizavo, zdravo drveće izvaljeno vodom i kišom koja je protekli mjesec nemilosrdno padala. Odmaramo se pokraj tragova boje (ispod).

Put prema Kostelgradu, cvijeće

Idemo prema ruševini Kostelgrada. Valjda će nam se ukazati kad se probijemo kroz šumu (ispod). Gore, dolje, pazi da se ne posklizneš.

Put prema Kostelgradu, šuma

A onda se Kostelgrad, naravno, ukaže (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji). Samo treba biti dovoljno strpljiv i uporan.

Put se spušta do podnožja brda na kojem se Kostelgrad nalazi, a onda se uspinje do same ruševine. U međuvremenu se Kostelgrad tu i tamo ukaže kroz granje (ispod).

Kostelgrad iz daljine 2

Ispod same ruševine (ispod) nalazi se obavijesna ploča.

Kostelgrad, ispod njega

Na obavijesnoj ploči piše svašta, najviše o uskrsnom pucanju pod Kostelom, ali od zanimljivijih dijelova teksta izdvajam:

Grad Kostel, izgrađen na sjevernom obronku Kunagore, izdvaja se među zagorskim visinskim gradovima po dvjema osobinama:
- Puno je stoljeće bio sjedište obitelji Keglević, jedne od najutjecajnijih plemićkih obitelji tog doba.
- U 16. stoljeću započelo je temeljito pregrađivanje gradske jezgre i modernizacija obrambenog sustava.

Grad je sagrađen na zaravnjenom vrhu brijega sa strmom sjevernom, istočnom i južnom padinom, sa samo jednom pristupnom cestom, što je omogućavalo lak nadzor i obranu grada.[...] Nemoguće je utvrditi kad je Kostel izgrađen. Prema E. Laszowskom, Kostel je izgrađen u XIII stoljeću, između 1260. i 1264. kada je bio rat između češkog kralja Otokara II i Bele IV. Laszowski pretpostavlja da ga je izgradio netko od Otokarovih velikaša ili sam Otokar. Do 1456 Kostel je bio u vlasništvu obitelji Celjski. 1517. Kostel je prešao u ruke Jurja Branderburškog. Zbog svoje raskošnosti Juraj Branderbuški je već 1523. g. morao prodati Kostel grad i vlastelinstvo kao i krapinske posjede banu Petru Kegleviću Bužimskom za 13000 forinti [...] Izgradnjom dvorca Gorica u XVII st. Keglevići sve više napuštaju Kostel te je ova tvrđava već krajem XVIII st. vrlo ruševna.

Iz neposredne blizine, Kostelgrad izgleda žalosno zapušteno. Od utvrde se možete uputiti natrag prema Pregradi, kroz goru, odn. istim putem, ali nama to nakon skoro 3h hoda (s dugotrajnim odmorima) baš i nije bila primamljiva opcija. Stoga smo se uputili prema selu Kostelskim Bregima (Kostel) ispod Kostelgrada.

Zaštitnik Kostela je Sveti Mirko. Meni je to bilo izrazito neobično jer za Svetog Mirka baš nikad nisam čuo (čuo sam za Marka, naravno, ali za Mirka?). Unutrašnjost kostelske crkve Svetog Mirka, jasno kazuje da nisam ništa pogrešno čuo (ispod).

Sveti Mirko moli za nas

Poslije smo, na obavijesnoj ploči u središtu Pregrade vidjeli da se crkva u stvari zove crkva Svetog Emerika. Fino, mještani su je lijepo prekrstili kako njima paše! Dopalo mi se to.

U neposrednoj blizini Sv. Mirka nalazi se kapela trpećeg Isusa (ispod).

Kapela Trpećeg Isusa

Kapela je vrlo zanimljive konstrukcije (ispod), ali propada i napukla je po cijeloj visini. Za vrijeme našeg posjeta posjetile su je i dvije opatice, u punoj radnoj opravi, ali i s ruksacima.

Kapela Trpećeg Isusa, detalj, vrata

Od Kostela dalje, uz potok vodi asfaltirani put prema Pregradi. Nema gore-dolje, samo ravno. Spaljen od proljetnog sunca osjećam se ipak dobro.

Kostelgrad je puno jednostavnije posjetiti iz sela Kostel do kojeg se može doći automobilom. Uzbrdo pored Sv. Mirka, i eto Kostelgrada za čas. No, u tom ćete slučaju propustiti neke lijepe poglede na ruševinu - ona iz neposredne blizine i tako nije baš nešto.

<< Sv. Vid začretski i Sv. Jakov radobojski Po Istri u tri dana 1 >>

Zadnji put osvježeno 14. travnja 2013. godine