Po Istri u tri dana 1 (26. travnja 2013. godine, materijal iz 20.4.2013.)

Zemljovid puta po Istri 1

U trodnevnom putu po Istri zaustavili smo se na mjestima označenim žutim krugovima na zemljovidu iznad. U prvom danu puta stali smo u krugovima s crvenim obrubom. Taj smo se dan vozili dolinom Mirne i posjećivali brda oko nje.

Put je počeo u Roču (1), u 13. stoljeću snažnom istarskom glagoljaškom središtu. Roč je danas mjestašce sa prostranim trgom (ispod), ostacima zidina i klupom u hladu ispod njih, s koje u ljepšim danima sigurno puca lijep pogled. Struktura grada se u Roču prilično izgubila.

Trg, Roč

U blizini Roča je danas mnogo poznatiji Hum (2). Hum je poznat kao "najmanji grad na svijetu". Prilazeći Humu moguće je osjetiti posebnost prostora na kojem je nastao. Ja sam imao snažnu potrebu zastati nekoliko puta u svega tridesetak metara ispod humskog zvonika (ispod).

Humski zvonik

Na maloj površini na kojoj se nalazi Hum moguće je vidjeti gradsku lođu, crkvu, zvonik (ispod) i to je otprilike to. No, mogu svečano garantirati da Hum JEST grad. Nešto ovom malom komadiću prostora daje snažnu urbanost.

Hum iznutra

Hum je mali, ali ima sve što imaju srednjovjekovni istarski gradovi - na brdu je, ograđen je zidinama, ima zvonik, crkvu, gradska vrata, lođu sa znakovima vladarske (mletačke) moći i barem jedan lijep vidikovac. Hum bih volio ponovo posjetiti.

Na pola puta između Huma i Roča je selo Kotli (3) kroz koje protječe Mirna. Selo je danas puno ruševnih kuća, ali ima dobro posjećenu istarsku konobu (koja se prodaje) i obnovljene kuće za odmor u kojima je 20. travnja 2013. bilo gostiju. Kotlima boju daje rijeka. Dva malca pecaju ispod zaustavljene i davno napuštene vodenice (fotografija ispod).

Vodenica u Kotlima

Buzet (4) je nešto veće mjesto, s novim gradom koji se proteže ispod brda na kojem je utvrđeni stari grad. Fotografija ispod prikazuje gradska vrata.

Vrata u Buzetu

Pored samih zidina Buzeta, ispod kula i zvonika (fotografija ispod) žive ljudi - tako je u svim istarskim gradovima, novi se život uvukao u stari kamen.

Djevojčica od možda tri godine se ohrabrila i penje se prema nama koji s buzetskih zidina promatramo novi grad u podnožju brda - ipak smo došli na njen teritorij. Čim krenusmo natrag sa zidina, ona briznu u plač i potrča po stepenicama prema svojoj mami. Meni se steže srce i pokušah što mekšim glasom reći "Ne boj se ti ništa", ali nije pomoglo.

Buzetski zvonik

Uz Mirnu do Motovuna (5). Na ovom se potezu krajolik omekša, voda koja protiče između brda zaklonjena drvećem umiruje, a onda se put penje u visoko brdo i kroz moćna motovunska vrata (ispod) ulazi iza zidina.

Motovunska ulazna vrata

Motovun je vjerojatno najbolje očuvani istarski srednjovjekovni grad. Očuvane su mu čak i zidine po kojima se može lijepo prohodati s pogledom na motovunske šume i vinograde. Inače, u jednom prošlom postu sam spomenuo da se ne sjećam dobro očuvanih mletačkih krilatih lavova u Dalmaciji osim u Zadru i u Korčuli. E pa u Istri ih ima na svakom koraku, na kulama, ulaznim vratima, zvonicima, u lođama. I svaki je malo drukčiji.

Iza ulaznih vrata, uz "glavnu ulicu" su stolovi kafića (ispod). Pijemo kavu. Vjetrić donosi proljetne mirise.

Iza motovunskih ulaznih vrata

Motovunski glavni trg prikazan je na fotografiji ispod. Žao mi je što nema više sunca, Motovun bi svijetlio kao dragi kamen. U Motovunu sam drugi put, a ako bude sreće, vratit ću se opet.

Motovunski trg

"Preko puta" Motovuna, put vodi na drugo, još više brdo. Na njemu je Oprtalj (6).

Oprtalj je mjesto koje tek treba otkriti. Ima u njemu mnogo nerealiziranog potencijala i atmosfere koja je drukčija, a možda i snažnija od motovunske. Do Oprtlja vodi prilaz po hrptu brda i on se ukazuje moćno u daljini. Najbolje ga se vidi s točke odakle se križaju putevi prema Oprtlju, Svetoj Jeleni i Motovunu (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji).

Pred samim ulazom u oprtaljske zidine nalazi se lođa. U njoj je veliki krilati lav omeđen s dva prozora kroz koje se pruža krasan pogled na terasasto uređene strane bregova u oprtaljskoj okolici. Pogled kroz vrata Oprtlja (ispod) zove unutra.

Kuće u Oprtlju

Šarene oprtaljske kuće zaštićene zidovima i uskim prolazima (ispod).

Šarene kuće u Oprtlju

Dan se bliži kraju i mi shvaćamo da nećemo ispuniti plan. Možda još Grožnjan (7) za danas?

U Grožnjanu je velika skupina slovenskih turista koje vodi Istranin, možda čak i Grožnjanac. Taj tip govori slovenski tako dobro da me je sram - ne znam kako to meni u svem ovom vremenu nije uspjelo. S vidikovca im pokazuje puteve, mjesta koja su već posjetili. Pogled je odavde krasan.

Grožnjan je sigurno lijepo mjestašce, ali meni je nedostajalo svjetlosti da ga posve realno procijenim. Grožnjanski zvonik fotografiran s ruba gradskog zida (ispod).

Zvonik u Grožnjanu

Grožnjan je grad glazbe i likovne umjetnosti. Galerije i ateljei u kućama uz "glavnu" ulicu (ispod). Pada mrak.

Grožnjanska ulica

Odlazimo do Novigrada (8) gdje noćimo. Do sutra.

<< Po šumama i Kunagorama Po Istri u tri dana 2 >>

Zadnji put osvježeno 26. travnja 2013. godine