Pljesak kulturne mase, 26. listopada 2019. godine

Ne hvali se sadržaj nečega što je netko napravio - to je prekomplicirano - nego pozicioniranje toga i njegovog autora unutar dobro poznatih društvenih odnosa označenih nagradama, članstvima i nastupima. Čestita se, dakle, na tome kako se pozicioniralo, a ne na tome što se napravilo. Čestitati na onome što se napravilo bilo bi prekomplicirano jer zahtijeva trud, a, strogo govoreći, to malo koga i zanima.

Razlog zbog kojeg se negoduje i prosvjeduje oko dodijeljenih ili nedodijeljenih članstava i nagrada nije to što se ovako ili onako vrednuju oni koji su dobili ili nisu dobili nagrade i ono što su napravili ili nisu napravili, nego to što se nekritički uvažavaju same nagrade koje postaju supstitut za sadržaj. Koji i onako rijetko tko poznaje i kritički evaluira. Plješće se nagradama koje označavaju društveno pozicioniranje, a ne sadržaju i značenju onoga što se nagrađuje. Veliki dio onoga što se naziva (nacionalnom) kulturom upravo je ovakve, posve šuplje naravi.

Nadalje, ne plješće se nekom nepozicioniranom, nego uvijek nekome čije se ime može pozicionirati unutar već "odobrenih" relacija "važnosti" i "vrijednosti". Pljesak nekom anonimusu zahtijeva analizu i kritičko vrednovanje sadržaja koji je taj proizveo, a to je za ogromnu većinu ljudi pretežak i predosadan zadatak.

Odobravanje navodno kulturne mase stoga je jedan od najodbojnjih zvukova na svijetu.

<< Skice dvorišta Kapljice pelinkovca 5 >>

Zadnji put osvježeno: 26. listopada 2019. godine.