Kapljice pelinkovca 5 (9. studenog 2019. godine)

Svatko tko je u svibnju 2016. rogoborio protiv "kurikularne reforme" i sveg tog reformskog zanosa 50000 prosvjednika za "našu djecu", s centra i "s lijeva" proglašavan je izdajicom građanske Hrvatske i 21. stoljeća. Pa i od prosvjednice Divjak koja je kasnije postala ministrica Divjak.

U međuvremenu je građanski odgoj postao domoljublje, Tomaševu knjigu u kojoj djeca i majke drhte od ponosa na pozdrav Za dom spremni i dalje čitaju u školama, vjeronauk je jedan od najvažnijih predmeta i preplavio je sadržaje povijesti i hrvatskoj jezika, a udžbenici prirodnih sadržaja su još gori nego što su bili.

U međuvremenu je Ivan Vrdoljak spasio kurikularnu reformu, a i radnike i prosvjetare. A one koji su rogoborili fina građanska Hrvatska i dalje gleda s podozrenjem.

Evo, sjetio sam se super kurikularne reforme!

Da se djeci u osnovnoj školi koja ne idu na vjeronauk osigura obrazovni sadržaj.

Što se tiče finih, "građanskih" Hrvata, mnogi od njih misle da domoljublje i treba biti u kurikulumu Građanskog odgoja - kažu da je krajnje vrijeme da se desnici oduzme monopol na patriotizam i djecu nauči što je PRAVO domoljublje.

Isto misle i o vidjelicama - ove nedavne s vilama i betoniranim plažama su možda lažne, ali djecu treba poučiti o onim PRAVIM.

Kad kažu da škola mora udovoljavati zahtjevima tržišta pa je nazovu škola za život, onda poručuju da nema života ako ne udovoljava zahtjevima tržišta.

Kaže Večernjakov kolumnist da je vjeronauk citostatik za komunistički tumor društva.

A primjenjuje se na djeci u školama.

Na mene ponajviše imaju utjecaj najjednostavnije latinske i narodne poslovice i izreke i tzv. inspiration quotes. Imam stotine magneta na frižideru s inspirativnim porukama.

- Kolinda Grabar Kitarović, intervju za Globus (2015).

Mudrost je zapravo tako jednostavna, reče guska. Kao zrno kukuruza!

Piše danas o Eleni Ceauşescu: "Bila je polupismena, a završila s doktoratom"

Neke se stvari nikad ne mijenjaju.

Kad citiraš domoljubne izjave domoljuba kao što su Kolinda, Sanader i Karamarko, mnogi razjareno urliču lažovi!, ne zato što razumiju apsurdnost koncepta domoljublja i njegove političke zloporabe, nego zato što i dalje očekuju one PRAVE domoljube.

To što glasači uporno biraju lopove i glupane ne govori o kvaliteti lopova i glupana nego o gluposti glasača.

Razina političke pismenosti i ponude u ovoj državi čitljiva je iz činjenice da se izbori gube i dobivaju na nogometu.

S prigodnim lokalpatriotskim i domoljubnim varijacijama.

TEMELJNI TEOREM HRVATSKE DEMOKRACIJE

Nikad neće biti toliko osramoćenih domoljuba i HDZovaca da se za one još uvijek preostale ne bi moglo glasati.

Voltairea kod nas od devedesetih (pogrešno) navode uvijek u onom dosadnom, kvazi-tolerantnom tonu koji mu zapravo i ne pristaje: ne slažem se s Vama, ali uvijek ću braniti Vaše pravo, bla, bla, bla.

Zašto se, recimo, nikad ne čuje: Teško je osloboditi budale iz okova koje obožavaju.

Fašizam je volja naroda.

Suverenitet država na ovim prostorima svodi se na to da jedni drugima suvereno i državnički ne izručuju lopove i ubojice.

HRVATSKI POLITIČKI HAIKU

Po izlasku iz Remetinca
Ulaze žurno
U gigantske crne limuzine.

Dok se dobri i pažljivi ljudi suzdržavaju da se ne bi slučajno o koga ogriješili, oni nimalo suzdržano zauzimaju pozicije, pare, doktorske titule, žezla i toge i postaju legende nacionalne povijesti.

Lažne mirovine, lažni doktorati, lažni autoriteti, lažni heroji, lažna povijest.

I lažna budućnost.

Prva generacija se hvalila robijom u socijalizmu, druga bojovništvom, a treća brojem godina kad se učlaniše u stranku.

RADNA SKUPINA PO MJERI HRVATSKE

Članovi Radne skupine Predsjednice Republike za razvoj identiteta i brenda Republike Hrvatske, ti nevjerojatno inteligentni lumeni koji će osmisliti "brend Hrvatska", jedva su dočekali da se naslikavaju s predsjednicom po novinama, kako u raskošnim dvoranama umno bistre najkompleksnije probleme kockica, floskuletina i reklamnih slogana.

Sad - kad im je predsjednica neki dan popalila njihov nevjerojatno inteligentni slogan Hrvatska po mjeri čovjeka! koji zvuči kao da ga je izmislio Božo Skoko, možda po sugestiji dobrog poznanika iz Beograda - sad im se neugodno pojaviti u javnosti, nego anonimno dostavljaju medijima porukice o tome kako im je predsjednica popalila njihov autorski doprinos gigantske originalnosti za svoju, zamisli, predsjedničku kampanju! Inače, taj nenadmašno originalni slogan možda je uistinu i smislio Božo Skoko jer je i on u tom strašnom think tanku.

Tipično je to ponašanje intelektualnih veličina u ovoj našoj lijepoj koji plaze pred autoritetima i moći, vole se slikati i s najvećom budaletinom ako ima kakvu vlast, ali bi htjeli biti i "pošteni" i osigurati odstupnicu kad se vlast promijeni pa da se opet mogu slizati s nekim drugim i sačuvati čistoću svog obraza, tako tipičnog za hrvatskog intelektualca.

Pa se malo bune, onako anonimno.

Oni koji su se nagutali poniženja, koji su plazili i laskali, varali i lagali, ne pripuštaju u svoje društvo nikoga tko se nije barem jednako kao i oni ponizio plaženjem i laskanjem, varanjem i laganjem.

Ovo je jedan od važnih razloga truleži i korupcije zatvorenih sustava kakvi su politika, sudstvo, a pogotovo akademija.

Prema Sloboda, Azra (Filigranski pločnici 1982.)

I u najslobodnijim društvima, sloboda da stvari nazivaš pravim imenom košta. Sva su društva u nekoj mjeri totalitarna za one koji se ne uklapaju u modni ukus većine. Car je gol, ali profitabilnije je pljeskati i nazivati to slobodom.

S obzirom na to da se nikako ne mogu uklopiti u tupost većine te da o tome ne mogu čak ni šutjeti, proglašava ih se oholima.

Oholost je, za razliku od tuposti, smrtni grijeh, učili na vjeronauku.

Postoje situacije u kojima se, bez obzira na siguran poraz koji iz toga slijedi, stav mora zauzeti, zato jer bi pobjeda bila mnogo gora i moralno poraznija opcija. Mnogo je mirniji i sretniji gubitnik koji nije izgubio ništa od onoga što je uistinu vrednovao od pobjednika koji je izgubio važne stvari radi sjaja pobjede i hvale istih takvih kakav je on.

DIJALOG S RADIJSKIM EVANGELIZATORIMA

Više od dvije godine ne gledam ništa se programa Hrvatske radio televizije osim repriza Zvjezdanih staza. Ne slušam ništa ni na radiju, čak ni Treći program na kojem je znalo biti lijepe barokne glazbe, ali treba to pogoditi između rundi indoktrinacije. Umjesto toga, uvijek na USBu imam snimljene podcaste ili audio knjige pa tako provodim vrijeme u automobilu.

No, jutros spoznah da sam ispucao sve podcaste i da moram nasnimiti nove pa uključih radio. Na nesreću. Emisija se zove Susret u dijalogu, a tema jutrošnje je bila Evangelizacija i edukacija. Bila je to šokantna emisija u kojoj su voditeljica i svi gosti (osim svećenika!), bili veći katolici od pape, zagovarajući da se religija i vjera više od 90% hrvatskog naroda mora uključiti u sve obrazovne teme, i to u kontekstu obrazovanja za odgoj u širem smislu, u koji onda spadaju i uobičajene vrijednosti hrvatskog naroda - katoličanstvo, naravno. Jedan je od gostiju bio i donedavni dekan Učiteljskog fakulteta u Petrinji koji je s ponosom istaknuo da je savjetnik rektora Borasa (!). Slušatelji su bili još zanimljiviji. Jedan je nazvao i rekao kako se obrazovanje i odgoj ne smiju temeljiti na Platonove četiri kardinalne vrline, što je jedan od sugovornika ranije sugerirao, nego da se sve vrline moraju temeljiti na onome što piše u Bibliji - što se mi danas imamo pozivati na neke filozofe koji nisu bili inspirirani duhom svetim?

Zanimljivo, u cijeloj toj predstavi, najnormalniji je bio svećenik (zaboravio sam ime) koji i predaje na nekom fakultetu. Tip je govorio vrlo oprezno, o mogućim problemima isticanja vjere i podučavanja vjeronauka u javnom prostoru, oprezno zagovarao povratak vjeronauka u Crkvu, a i rekao da u svom profesorskom poslu nikad ne spominje Boga i vjeru.

Dotle smo dakle došli. Čak se i u Crkvi može naći manje gorljivih katolika nego na Hrvatskom radiju.

NEMAŠ KRUNICU? POZOR!

Kaže danas neki general, šta li, s čvarcima na kapi i uniformi da katolička vjera za hrvatski narod znači sve pa tako i za hrvatsku vojsku, a u zboru mu dodaju ministar obrane i branitelja da za vojsku i branitelje ogromno značenje imaju "vjera i krunica". Sve se odvija danas na nekom hodočašću hrvatske vojske u Mariji Bistrici.

Zamisli sad tipa koji dolazi u hrvatsku vojsku s namjerom da tamo radi pa i stekne neki visoki čin i koji javno kaže, recimo negdje gdje čuju ministar i general s čvarcima, da njemu katolička vjera i krunica ne znače baš ništa.

SVETI MIHOVILE, HVALA TI ŠTO SAM POLICAJAC

Šta je ovo, svaka druga javna služba ima katoličkog sveca zaštitnika? Evo ga, kaže Dan hrvatske policije je 29. rujna, na svetog Mihovila. Evo ga, kaže Dan hrvatskih vatrogasaca je 4. svibnja na dan svetog Florijana. Kadeti Oružanih snaga se zajednički i uglas mole bogu, katoličkom naravno. Ima li kakav pejgamber da štiti kadete, policajce i vatrogasce muslimane? Zapravo, ako ih se nađe petorica, možda organiziraju i kakvu proslavu za njih, nešto kao islamski vjeronauk u školama. Jedino će ateisti morati pričekati u hodnicima da sat vjeronauka u ovoj državi završi. Ako ikad završi.

Jedino za one koji ukazuju da bi u Hrvatskoj, ako ni po čemu drugom a ono po ustavu, vjerske zajednice trebale biti odvojene od države nema ništa. To su jugokomunistički ostaci.

Čitam nekakve građanske bajke o tome kako Crkva u Hrvata gubi na popularnosti, kako su otjerali od sebe sve one fine građane, pristojne i umjerene, stvarno duhovne, urbanu srednju klasu (UH!) pa se spominje kako SAMO 22% ljudi ide u crkvu barem jednom tjedno (!) iako ih se 80% izjašnjava kao katolici.

To je kao da kažeš kako samo 22% ljudi ide na skupove HDZa iako ih 80% glasa za HDZ. Pa ako je nekome lakše...

Za beatifikaciju je Katoličkoj crkvi potrebno jedno dokazano čudo, a za kanonizaciju dva.

Radi se, dakle, o kvantifikaciji čuda.

Sve što nije lizanje oltara i zaklinjanje u domoljublje nazivaju ideologijom.

Lizanje oltara i zaklinjanje u domoljublje ne nazivaju ideologijom nego nečim najprirodnijim na svijetu.

Na desničarskim portalima uz članke o vukovima koje ne mogu ubiti meci, NLOima koji svakodnevno otimaju ljude, vidjelicama Gospe i Isusa, svecima koji štite od ovoga i onoga i koji je za što dobar, približavanju apokalipse iz Ivanovog evanđelja, piše da je pokret za očuvanje klime "pseudoreligija".

Fino. I uobičajeno konzistentno za tu vrstu publike.

Kako se zovu zemlje u kojima mjera slobode nije odlazak na misu nego izostanak s mise?

<< Pljesak kulturne mase Mjerljivi ishodi življenja >>

Zadnji put osvježeno 9. studenog 2019. godine