Teme: znanost · plagijat · korupcija · medicina
Spominju se: Jason Arday · Jeffrey Epstein · D. Carleton Gajdusek · Freeman Dyson
Autori i knjige: Antonio Šiber, "Godina kuge"

SAŽETAK: Jason Arday bio je profesor na Cambridgeu. Njegov je znanstveni opus bio skroman, a vjerojatno i djelomično plagiran. Njegova je biografija bila puna grotesknih izmišljotina. Brojni su učenjaci digli galamu o tome da takva lažljiva osoba skromnog znanstvenog postignuća ne može biti profesor na Cambridgeu, a mnogi su tvrdili i da je na to mjesto izabran samo zato što je crnac. Pronađen je mrtav 14. kolovoza, u stanu svoje majke. Umjesto diskusije o tome tko je bio Arday, u ovoj se epizodi raspravlja o vrijednosti veličanstvenog Cambridgea, te drevne institucije u kojoj obožavaju prinčeve i princeze te ima li u tom Cambridgeu uistinu ljudske i znanstvene vrijednosti spram koje bi se Ardayev slučaj mogao pozicionirati. Ima li u Cambridgeu, a i šire, vrhunskih svjetskih lažljivaca, i gadova mnogo većih od Ardaya?

Pet milijuna oznojenih crnčića, epizoda 83, 21. kolovoza 2026.

Antonio Šiber

Priču o Jasonu Ardayu, bivšem profesoru sa sveučilišta u Cambridgeu koji je 14. kolovoza pronađen mrtav u svom stanu u Londonu, ispričali su na već stotinu, uglavom promašenih načina.

Intelektualna desnica iskoristila je otkrića plagijata u njegovom doktoratu i znanstvenim radovima te brojnih nevjerojatnih izmišljotina u njegovom životopisu kao dokaz da su sveučilišta danas središta tzv. woke ideologije. Arday je, naime, bio crnac, a možda i lagani autist koji je, kako je sam pripovijedao, progovorio tek s 11 godina. Njegov je znanstveni učinak bio skroman i upitan, a ipak je izabran za profesora Sveučilišta u Cambridgeu, te sjajne i prestižne institucije u kojoj obožavaju prinčeve i princeze, i to kao najmlađi crni profesor ikad — sa samo 37 godina. Razni “rasni realisti”, a zapravo rasisti, jedva su dočekali cijeli taj skandalčić, zapravo, da podignu zaglušujuću galamu o meritokraciji i o tome kako su danas sveučilišta i veličanstvena znanost na udaru i to, zamisli, zbog “neurodivergentnog” crnca koji je, kako rekoše, upravo zato i izabran da bude sveučilišni profesor, a ne zbog svojih znanstvenih zasluga.

Današnja znanost nije na udaru zbog mladog i očito opičenog crnca koji je izabran za profesora sociologije obrazovanja na Cambridgeu, nego zbog svih onih uglednih znanstvenih kriminalaca koji su danas ne samo na Cambridgeu, nego posvuda, i koji održavaju svoj znanstveni prestiž mnogo podlije i lažnije nego što bi to pokojni Arday ikad mogao. Koji su se slizali s uglednim pokroviteljima, a i zlostavljačem žena i maloljetnica, Epsteinom, te odlazili na njegov privatni otok njegovim privatnim avionom, iako su znali da je optužen i osuđen za podvođenje maloljetnica. Znanost je danas na tako visokom i odgovornom, plemenitom nivou, da je Epsteinu dopušteno da ogroman dio svoje “kazne” odradi na svom znanstvenom “institutu” koji je za te potrebe sklepao, iako nikad nije imao nikakve veze sa znanstvenim istraživanjem. Osim što je plaćao znanstvene ljige da se preseravaju po konferencijama i da ga hvale na večerama koje im je pripremao. Imao je čak i ured, ne na Cambridgeu, nego na Harvardu, a ni dan danas, nakon svega, nijedna znanstvena i veličanstvena institucija nije za to preuzela nikakvu ozbiljniju odgovornost.

Arday je u tom smislu bio mnogo lakša meta. On se nikad i nije uspio utovariti u to društvo znanstvenih ljiga, iako je to očito žarko želio. Nije jadan shvatio da za to nikad neće biti prikladan. Bio je prikladan samo za pokazivanje, nosanje olimpijske baklje, gostovanja na televizijama koje svakodnevno moraju izvještavati o nečemu spektakularnom i potpuno lažnom, a on im je rado izlazio u susret. Danas je ipak puno profitabilnije ako vam je struka nešto s čim se može lagati mnogo unosnije. Ako ste liječnik, molekularni biolog, ili istraživač raka, možete besramno i desetljećima lagati o sjajnim otkrićima, skupljati lente i medalje, članstva u akademijama, družiti se s epsteinima i maxwellima, pokroviteljima najbolje znanosti o tome kako se produžuje život bogatih pokrovitelja, a i njihovi penisi, što ove iz nekog razloga pogotovo zanima u poznim godinama.

Pionir genomike George Church uposlen na Harvard Medical School održavao je redovite kontakte s Jeffreyem Epsteinom, a Epstein je povezao Churcha s donatorima koji su financirali njegov znanstveni rad. Časopis PNAS povukao je 2025. godine njegov rad o genskoj terapiji protiv starenja razvijenoj u tvrtki BioViva čiji je Church bio savjetnik.

Arday nije imao potvrde najboljih časopisa, industrijskih sponzora ni znanstvenih institucija da bi se time mogao baviti. Te su zvijezde današnje znanosti miljenici svojih sveučilišta kojima donose slavu i prestiž, a i puno projektnih sredstava od najuglednijih agencija koje financiraju to smeće od istraživanja koje objavljuju najprestižniji svjetski časopisi, pa zato, naravno, nikako ne može biti smeće - tako tvrde ti silno umreženi višestruki akademici.

Dvije tisuće sedamnaeste godine vodio se sudski procesu protiv Monsanta u kojem je tvrtka optužena da je skrivala kancerogenost herbicida glifosata koji je tvrtka prodavala pod imenom Roundup. U tom su procesu objavljeni i interni dokumenti tvrtke iz kojih se vidi da su njeni uposlenici razgovarali o tome kako će napisati znanstveni rad o glifosatu na kojem će samo potpisati vanjske znanstvenike kao autore, tako da se dobije privid neovisnosti. Članak Williamsa i koautora postao je izrazito citiran i utjecajan pregledni rad koji je tvrdio da je herbicid Roundup bezopasan. Povučen je tek krajem 2025. godine. Gary Williams, noseći autor tog članka danas je profesor emeritus patologije na New York Medical College, a 2021. godine ponovno je imenovan na petogodišnji mandat u popis eksperata Svjetske zdravstvene organizacije i Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO). Cilj je tog ekspertnog tijela da znanstveno podupre standarde sigurnosti hrane.

Ti vrhunski svjetski znanstvenici ne prezaju od krađe i plagijata, izmišljanja rezultata, laganja o učinkovitosti terapija i neprijavljenih sponzorstava najvećih krvopija iz farmaceutske industrije.

Onkolog Jose Baselga, direktor medicinskog istraživanja u Memorial Sloan centru za rak, profesor na Weill Cornell Medical College, te predsjednik Američke udruge za istraživanje raka, godinama je primao milijune dolara od farmaceutskih kompanija, a ta sponzorstva nije navodio u radovima objavljenim u najprestižnijim znanstvenim časopisima koji su se bavili učinkovitošću lijekova tih kompanija. Nakon što je 2018. godine dao ostavke na neke od brojnih čelnih funkcija koje je obavljao, farmaceutska kompanija AstraZeneca, koja ga je ranije plaćala za konzalting, uposlila ga je kao voditelja istraživanja i razvoja. Umro je 2021. godine.

Štite jedni druge i u najgorem kriminalu i opačinama. Postaju predsjednici međunarodnih društava i organizacija, predsjednici zapravo bilo čega što se nudi, što prestižnije to bolje. Njihov je veličanstveni znanstveni put popločan nevidljivim smrtima oboljelih u čekaonicama, tugom obitelji koje su prodale sve ne bi li spasili svoje voljene, plastičnim “nanostrukturiranim jednjacima prekrivenim matičnim stanicama” koje ugrađuju terminalnim pacijentima i tvrde da su ih spasili, iako ovi nakon toga umiru u najgorim mukama. Njihove su laži mnogo smtronosnije i paklenije od onih koje je Arday nadrobio u svojoj grotesknoj autobiografiji. Ali i kad im se sav taj kriminal i zločin otkrije, sve se to brzo zataška ako je ikako moguće i namjerno zaboravi, kao i Epstein, u interesu spašavanja života pet milijuna malenih suznih crnčića koji negdje daleko u Africi umiru od proljeva i upala pluća i koje su upravo sjajni akademici sa stotinama tisuća citata spasili.

Arday je bio laka meta. Trebao je biti, još je bolje i izmišljeni, oznojeni maleni crnac koji umire od proljeva negdje daleko od očiju, a ne crni profesor na Cambridgeu koji je pokušao igrati lažljivu lopovsku igru onih koji se u tome puno bolje snalaze i koji imaju prave predispozicije za to. Bit će da nije valjda sve to shvatio.

Slava sveučilištima i drevnoj kraljevskoj akademskoj tradiciji, oksfordskim tutama na glavama i prigodnim tuljcima s papirom, Cambridgeu i Royal Societyju te prinčevima akademicima na pedofilskim otocima!

Daniel Carleton Gajdusek, virolog i pedijatar, bio je dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1976. godine za istraživanja bolesti kuru. Tokom svog dugogodišnjeg boravka u Papui Novoj Gvineji gdje je istraživao bolest seksualno je zlostavljao desetine tamošnje djece, a zlostavljanja su se nastavila i nakon što je pedeset šestoro, uglavnom muške djece, iz Papue doveo u SAD. Djecu je vodio i pokazivao po znanstvenim konferencijama. Dijelove njegovih dnevnika u kojima je pisao i o vlastitim pedofilskim sklonostima i aktivnostima objavio je američki Nacionalni institut za zdravlje, NIH. Praktički sve su ga njegove kolege, uključujući i fizičara Freemana Dysona, štitile od progona, usprkos svemu što je o njemu bilo poznato i što ni on nije previše skrivao. Zbog pedofilije je 1996. godine osuđen na jedva jednu godinu zatvora. U privatnom dnevniku, dva mjeseca prije smrti, zapisao je da u svojim seksualnim avanturama i znanstvenoj karijeri nikad ne bi uspio bez zaštitnika u znanstvenoj zajednici. Zadnjih deset godina života proveo je u Europi, a bio je rado viđen gost na brojnim konferencijama gdje je držao predavanja. Umro je 2008. godine, u 85. godini života.

.	↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---