Uvod u haiku 7, epizoda 44, 24. listopada 2024.

Haiku nije povijesna i efektivno zatvorena umjetnička forma čiji je razvoj praktički završen. Danas je, recimo, pisanje novih baroknih concerta i sonata izvan konteksta obrazovanja i studentskih vježbi ipak rijetkost, iako i danas postoji veliki broj orkestara i manjih sastava koji izvode djela majstora iz povijesnog razdoblja baroka. Veliki je broj concerta očuvan, a i danas se otkrivaju novi, pa je tako i Vivaldi široj publici iznova predstavljen zapravo tek 1939. godine nakon što je veliki dio njegovog opusa ponovno otkriven i izveden nakon dugog vremena. Barokna glazba nosi u sebi povijesnu oznaku i teret svršenosti pa se suvremena kreacija te glazbe često doživljava tek kao kombinatorika, ne tako različita od uradaka koje bi isporučila umjetna inteligencija.

S haikuom je situacija ipak drukčija. On je i danas vrlo živa forma koja se svakodnevno piše posvuda u svijetu, a za njegove velikane moglo bi se također reći da su donekle iznova otkriveni i reevaluirani zahvaljujući radu Masaoke Shikija.

- Masaoka Shiki

Početak dvadesetog stoljeća traumatičan je period za Japan kad se on, u vladavini cara Meijija, naglo otvara prema modernizacijskim utjecajima sa Zapada koji su dotad bili strogo kontrolirani u izolacionističkoj politici i praksi Japana. Car Meiji usmjerava Japan prema modelima zapadnih nacionalnih država pokušavajući industrijalizirati i demokratizirati društvo, što je izazvalo mnogo otpora pa i pobune. U isto se vrijeme pojavljuju i nacionalističke ideologije, veliča se odanost građana državi kao njihova glavna dužnost, a naglašava se i vjerska ideja o božanskom porijeklu japanskih careva. Zapadne literarne forme prodiru u Japan, a i japanski književnici pišu pod tim utjecajem koji mnogi doživljavaju superiornim tradicionalnim japanskim formama. Sve to utječe i na haiku, u kojem su i otprije postojale različite tendencije zbog njegove kompleksne povijesti i ispreplitanja raznih korijena i utjecaja. Razvija se trend slobodnijeg stiha koji ne prati 5-7-5 shemu, sve se češće u kratkoj formi odustaje od ideje nevidljivog ili barem suzdržanog autora, a u njoj se pokušavaju izreći i vrlo osobni i pojedinačni doživljaji i emocije. Često se odbacuje i doživljaj prirode kroz njene sezone, odn. kigo, što i nije posve novo jer je bilo već prisutno u senryu poetici koju su uglavnom više zanimali društveni fenomeni, nego priroda. Formira se tako novi, slobodniji trend kratke forme koji kasnije dobiva ime gendai, što znači moderni haiku.

Paralelno s modernizacijskim trendovima na svim društvenim poljima, pojavljuje se i otpor i ideja o povratku korijenima i tradiciji pa tako i u haiku poeziji gdje ojačava reakcionarni smjer neo-klasičnog, anti-modernog i ultra-konzervativnog haikua strogo regulirane forme i pravila, koji nužno uključuje kigo, kireji, te ne odstupa od 5-7-5 slogovne strukture.

- Kyoshi Takahama

Nastaje tako haiku koji je stroži od poezije koju su pisali velikani na koje se, pomalo ironično poziva neoklasični smjer – Basho i Issa bili su spremni zaobići stroga pravila kad im se to učinilo nužnim. Basho je pisao i haikue s više od dvadeset slogova, a neke statistike pokazuju da se otprilike svaki šesti Bashov haiku ne uklapa u 5-7-5 formu. Povratak navodno klasičnom haiku promovira pogotovo Takahama Kyoshi, jedan od Shikijevih učenika, koji piše:

Dvije vrlo različite zamisli o haikuu donekle mirno koegzistiraju, iako se objavljuju u odvojenim časopisima koji promoviraju suprotstavljene haiku estetike. U vrijeme vojne ekspanzije Japana, ratova u Kini i Drugog svjetskog rata, u atmosferi imperijalizma, nacionalizma i militarizacije društva, tradicionalni haiku dobiva političku snagu i promovira se kao domoljubna, nacionalna i superiorna forma poezije.

- Suiha Watanabe

Gendai haiku sve se više smatra zapadnjačkim zagađenjem japanske tradicije, a proponenti konzervativnog haikua, pogotovo Kyoshi, dobivaju politički utjecaj kroz ministarstva kulture i vojne propagande. Ta je situacija donekle slična kulturnom konzervativizmu u nacističkoj Njemačkoj koji također proglašava ispravne i degenerirane smjerove u njemačkoj kulturi. Među pjesnicima oslobođenog haikua mnogo je više onih koji na rat gledaju s cinizmom, užasom, razočaranjem, tugom i empatijom, pa i prema neprijatelju.

- Saito Sanki

U periodu japanskog militarizma, a pogotovo Drugog svjetskog rata, pjesnike modernog haikua proganjaju, pritvaraju pa čak i muče u zatvorima, pogotovo one lijevog političkog usmjerenja. Literarni sukob haiku estetika postaje tako politički i fizički sukob, a moderni je haiku u tom mračnom vremenu potisnut iz javnosti, pa čak i kad šalje politički poželjne poruke. Tome je bitno doprinijeo snažni politički utjecaj Kyoshija Takahame i njegov pritisak na izdavače.

- Kyoshi Takahama

Moglo bi se reći da je začetnik slobodnijeg haikua još jedan Shikijev učenik – Hekigoto – koji je krenuo suprotnim putem od Kyoshija te dodatno produbio Shikijeve reformske poglede na haiku. Hekigoto je napustio slogovnu aritmetiku, no uglavnom je nastavio koristiti kigo u svojoj poeziji.

- Hekigoto Kawahigashi

Pisci “oslobođenog” haikua narušavaju 5-7-5 shemu, pišu haikue bez sezonske, kigo oznake, izostavljaju prijelomnu, kireji riječ i trenutak te odbacuju zamisao o haikuu kao o takozvanoj “poeziji cvijeća i ptica”, odnosno doživljaja prirode u kojem je pjesnik u drugom planu.

- Sojo Hino

Neki od njih odbacuju tek krutu slogovnu shemu ili nužnost kiga, dok drugi, pored toga što napuštaju slogovnu stegu, temeljito mijenjaju smisao onoga što se ranije zvalo haiku, pišući introspektivne i hermetične i vrlo osobne stihove.

- Ozaki Hosai

Pitanje je ima li smisla takvu poeziju uopće zvati haikuom i možda bi uistinu bilo bolje da se odustalo od takve kvalifikacije, jer mnoge od tih pjesama nemaju previše zajedničkog s onim što se ranije nazivalo haikuom, osim kratkoće i sažetosti izričaja.

- Kakio Tomizawa

Takva bi se poezija mogla nazvati pjesništvom slobodne i vrlo kratke forme. Pa ipak, snažan duh haikua često se osjeti u pjesmama koje narušavaju tek slogovnu stegu, dok ga je teže naći u onima koje napuštaju i kigo.

- Dakotsu Iida

Danas je možda najpoznatiji pjesnik haikua koji se smatra modernim Santoka Taneda, iako njegovi haikui često slijede tradicionalni duh i uglavnom narušavaju samo slogovnu formu.

- Santoka

Santoka, rođen 1882. godine, proveo je težak i tmuran život koji je od njegove jedanaeste godine bio označen samoubojstvom njegove majke, vjerojatno zbog muževe nevjere. Santoku je odgojila baka, a cijeli je njegov životni put bio praćen stalnim opijanjem zbog čega je uvijek ostajao na rubu svih zbivanja, bez obzira na svoj veliki poetski talent. Nijedan posao nije uspijevao zadržati, stalno je lutao i pisao tužnu haiku poeziju obilježenu ovisnošću o sakeu.

Bio je i zaređeni svećenik zena, ali nije mogao trpjeti samostansku stegu pa je brzo napustio svijet obveza, čišćenja dvorišta, obveznih meditacija i prepustio se lutanju i prošnji po selima.

Kako nije nosio oznaku samostana, nego je u prošnji nastupao kao samostalni monah bez pripadnosti, rijetko bi uspio isprositi dovoljno riže ili kakav novčić, a i ono što bi skupio potrošio bi na alkohol.

Mnogi su njegovi haikui zato obilježeni teškim siromaštvom i glađu. U dnevničkim zapisima često je pisao o prljavim prenoćištima, lošem alkoholu od batata i sitnim prevarantima, prostitutkama i nasilnicima koji tamo zatiče. Umro je 1940. godine.

.	↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---