Norma profesora Kovača, epizoda 37, 24. srpnja 2024.

Kako je uopće moguće nekome takvome dati dvojku, pomislio je prevrćući po rukama dekanov mail koji je isprintao u školi i pročitao već nekoliko puta, svaki put sve zabrinutiji. Najprije su mu smanjili plaću, izmišljajući nekakve norme i broj sati koji su se u njegovom slučaju sveli na svega 4219,33 kune plaće, a onda još i ovaj mail. Pa studenti valjda moraju udovoljiti nekakvom minimumu, nekom minimalnom poštenju u svemu tome. Bilo bi mnogo lakše da predaje nešto drugo umjesto elementarne matematike ili kako su već ucifrali ime toga što predaje, nešto s financijama, menadžmentom i resursima. U manje konkretnim stvarima mogao bi sebe možda i utješiti, izmisliti neke donekle razumne kriterije po kojima bi te dvojke i mogao podijeliti. Ovako je to naprosto nemoguće. Tu se radi o brojevima, na kraju. To je njegova struka. I nemoguće je dati dvojku nekome tko baš ništa ne razumije samo zato što je platio školarinu. To više nije škola, to je cirkus. Uostalom, on zapravo i nema ništa protiv tog cirkusa, barem ne ozbiljno i silovito, on samo ne bi htio u tome sudjelovati.

Doduše, podijelio je već dvojke koje sigurno nije trebao, jednom ministru koji je već godinama zaštitno lice vlade, iako taj baš ništa nije znao. Bio je vješt jedino u namještanju glasa i poze, tako da je zvučalo kao da govori nešto uistinu ozbiljno, premda je nemoguće da netko poput njege izrekne išta ozbiljno jer se gospodinu uopće nije mogao objasniti koncept nepoznanice, a kamoli jednadžbe. Onda jednoj tajnici visokog stranačkog funkcionera koja je uvijek dolazila dotjerana i uvijek mirisala na nešto lijepo. Ta je gospođa zapravo bila fina i uvijek bi progovorila poneku s njim, čak i kad bi ga susrela izvan škole, jednom na Zrinjevcu, okružena gorilama sa sunčanim naočalama. Pa supruzi jednog saborskog zastupnika koja je postala savjetnica u ministarstvu. Ta je vjerojatno bila najgluplja, ali su ga bili pritisnuli sa svih strana i nije imao izbora. Nosila je stalno nekakve smiješne, ali sigurno skupe naočale za koje je mislila da je čine pametnijom. Barem naizgled. Mlada gospođa bi se uvijek nametljivo isprsila, gurajući ispred sebe svoje velike i lijepe grudi, iako je na njega gledala s nekakvim gađenjem, kao na odvratnu sluzavu prepreku koju mora prijeći u svojoj misiji.

Kako se uopće našao tu, s 4219,33 kune plaće na normu koju navodno nema, okružen kolegama i studentima koji loše zbrajaju, a opet su svi toliko uspješniji od njega? Možda je on uistinu onaj koji kvari cijelu tu zabavu, možda bi uistinu bilo bolje da svima naprosto podijeli dvojke. Ili trojke, zašto ne, ružno je imati dvojke, iako njegove studente nitko za to neće ni pitati. Studijski programi su ovjereni, diplome priznate, školarine uplaćene, a očekivanja velika. Potreban je samo sjajni papir sa žigom i zlatnim slovima. I tko je on da uopće zaustavlja nečiju karijeru savjetnice ili ministra samo zato što si je umislio nekakve kriterije i minimume? Možda dekan ima pravo.

Jednom je pročitao članak o nekom našem vrhunskom svjetskom znanstveniku koji je izjavio da će u Hrvatskoj otvoriti školu i da će u njoj svi naučiti najvažnije stvari pa će s tako stečenim znanjem moći raditi bilo gdje u svijetu. Poslije se u tome jako razočarao kad je shvatio da taj ne razumije ni najjednostavniju matematiku iako je navodno nekakav epidemiolog, što li. Trebalo je studirati epidemiologiju, pomislio je prevrćući u rukama već znojni papir. Sad je mogao lijepo računati trendove i periode udvostručenja, prve derivacije i eksponencijalne funkcije, bilo bi to daleko bolje od svega što ovi danas rade. Onda bi se pojavio svako malo na televiziji i rekao bi kako je novi val pandemije počeo i kako moramo biti oprezni ili takvo što. S tim da bi to bilo mnogo pouzdanije od ovih danas koji jedino znaju namjestiti ozbiljno lice i duboki glas, poput onog ministra kojem je dao dvojku.

Ah. 4219,33 kune i nije tako malo, pogotovo ako uspije podignuti normu. Možda još koji sat tu i tamo. I što je pokoja dvojka u ovakvom svijetu, pomislio je, on i onako samo kvari zabavu svima.

.	↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---