Nedokučivi misterij vjere (13. srpnja 2019. godine)

VJERUJEM, DAKLE REKLI SU MI TAKO

Svo kvazi-rafinirano i kvazi-filozofsko apologetstvo kršćanstva, a pogotovo katoličanstva i Crkve uopće nije dio uobičajenog i raširenog, pučkog vjerovanja. Kakav Augustin, kakav Toma, kakav Tertulijan - 99.9 % katolika nije nikad ni čulo za njih. akve mudrolijske bježanije služe samo tome da se kršćanskoj "filozofiji" priskrbi plašt umnosti i jednake valjanosti kao i filozofiji neopterećenoj božanskim, koja se uopće ne mora osvrtati ni na ideju o postojanju Boga, a kamoli na kodiranu religiju ili dogmu.

Autoritet Crkve se ne temelji ni na kakvom rafiniranom poimanju vjere i transcendentalnog nego na neodrasloj i neosviješćenoj potrebi većine ljudi da za sve traže nečije odobrenje i podršku. Radi se o tome da su mnogima sloboda izbora i odgovornost za sebe i druge strahovito teške. Crkva se tu pojavljuje kao tradicionalni arbitar s navodno božanskom ovjerom, a zapravo kao zamjenski očinski autoritet i kohezivni faktor za masu koja je sretnija kao masa koja je dobrovoljno predala svoju slobodu autoritetu.

Zato se uobičajena vjerska praksa svodi uglavnom na rituale i ovjere - krizme, pričesti, crkvena vjenčanja, utrke žudija i svakogodišnja ovjeravanja kalendara. Kao da vrijeme ne teče bez njih! Mnogima je ipak lakše kad za sve to vrijeme koje protječe postoji odobrenje, ovjera i ime. Najčešća "vjera" je najobičniji pristanak uz autoritet - vjerovanje i nauk su tu sekundarni.

Stoga je rasprava o značenju vjere, o suptilnosti vjerskog transcendentalnog zapravo posve promašena i služi tek onoj manjini koja bi htjela od tih pitanja nasilno načiniti nešto intelektualno dostojno. Broj vjernika koji se odlučuju vjerovati zbog takvih stvari je minoran i pitanje je jesam li ikad ijednog takvog sreo.

KAD POČINJE ŽIVOT TOTALITARNOG PODANIČKOG UMA?

To je karakteristika totalitarnih i podaničkih umova. Njima je nužan odgovor koji mogu slijediti, na osnovu kojeg mogu kažnjavati i temeljem kojeg mogu proglašavati dobro i zlo. Njima je potreban neupitan autoritet iz čije snage mogu crpiti vlastitu nemilosrdnost i pravovjernost.

Stoga je njima znanstveno objašnjenje kompleksnosti pitanja o početku ljudskog života mnogo manje milo od onoga koji im daje Crkva. Toga se lakše držati i to je lakše utjerivati.

Andrej Pavlič, izložba u Galeriji instituta Jožef Stefan, listopad 2018. godine.

KOGA SE TREBAJU ČUVATI UČENICI 8. RAZREDA?

- preuzeto sa stranice izdavača (Kršćanska sadašnjost) koja reklamira udžbenik katoličkog vjeronauka S Kristom u život za 8. razred osnovne škole. Naglasci (velika slova) su moji.

Znači, trebaju se čuvati "onih koji nude put bez Krista" (ateista, muslimana, židova, budista, ...) i "onih koji se na njega pozivaju, ali odbijaju njegovu Crkvu" (pravoslavaca, agnostika, ateista, protestanata, Jehovinih svjedoka, ...).

Ostadoše samo katolici! Pa kako to?

TEOLOGIJA KAO TEORETSKO VODOINSTALATERSTVO ILI "DRŽI VODU DOK MAJSTORI ODU"

Današnji katolički teolozi bave se uglavnom znanošću. No, oni se naravno ne bave znanošću kao znanstvenici, nego kao teoretski vodoinstalateri.

Kad se znanstvenici bave znanošću, oni pokušavaju proširiti spoznaju, otići još malo dalje i spoznati nešto što se još ne zna. Kad se teolozi "bave znanošću", oni pokušavaju umetnuti Boga u već postojeće znanstvene spoznaje, tj. uporno repozicioniraju i krpaju njegovu poziciju tako da bude u skladu i s katoličkim naukom i s novim znanstvenim spoznajama. Sačuvaj Bože hereze, težak im je posao.

Radi se o posve pipkavoj i jalovoj raboti, jer onome o čemu teolog "raspravlja" - znanosti - ideja o Bogu i (re)pozicioniranju Boga uopće nije potrebna te ne postoji ni u pretpostavkama ni u posljedicama znanstvenog rada.

(Katolička) teologija je nešto kao traženje smisla frižidera - o inženjeringu frižidera teolozi nemaju pojma, ali bi mu uporno htjeli nametnuti božanski smisao pa gledaju gdje će, između cijevi, elektromotora i rashladnog sredstva, namjestiti Boga.

Andrej Pavlič, izložba u Galeriji instituta Jožef Stefan, listopad 2018. godine.

GRJEŠNA POGRJEŠKA

Kardinal Bozanić reče da je pogrješno tvrditi da kod nas sve ide u pogrješnom smjeru. (20.12.2017.)

To valjda uključuje i jezik?

Boris Bućan, detalji

PREVODITELJI NA JEZIK CRKVE

U novogodišnjoj emisiji Grahama Nortona, gosti ga prigodno pozdravljaju s Happy New Year, a vrijedni prevoditelji Hrvatske radio-televizije prevode to kao Sretno Silvestrovo!. Gosti onda raspravljaju gdje će provesti novogodišnju noć (New Year's Eve), a naši vrijedni HRT prevoditelji prevode to opet, a kako drukčije nego kao Silvestrovo.

Silvestrovo je ime dobilo po papi Silvestru I, katoličkom svecu čiji se spomendan slavi 31. prosinca.

Nova politika HRTa je da se svaki koncept i ideja automatski prevode na jezik Katoličke crkve. Da ne bi slučajno došlo do kakve zabune. Kome bi uopće palo na pamet da kaže Sretna Nova godina! kad može lijepo reći Sretno Silvestrovo! da ga svi razumiju.

AKO NEMA ONIH KOJI VALJAJU, VALJAJU I OVI ŠTO NE VALJAJU

Uvijek se nađu dvojica koji valjaju, doduše negdje posve na dnu hijerarhije, zbog kojih će katolici rado zažmiriti na sve lažove, ratne huškače, zlostavljače, štićene pedofile, ženomrsce i biskupe-šoviniste te s ponosom reći kako su njihova vjera i crkva zadnje utočište morala u ovom poludjelom svijetu.

Andrej Pavlič, izložba u Galeriji instituta Jožef Stefan, listopad 2018. godine.

Zadnji put osvježeno 23. listopada 2021. godine