Majka Božja Bistrička (22. siječnja 2012. godine, snimljeno 21.01.2012.)

Marija Bistrica je malo zagorsko selo s ogromnom crkvom (bazilikom) koja je postala jedna od najznačajnijih građevina hrvatskog katoličanstva. Bazilika ne pripada u malo selo i vidi se da je izrasla iz mnogo šireg prostora. Selo se trudilo pratiti njen razvoj pa je ispred crkve nastao lijep trg s picerijama, kafićima, suvenirnicama. Nastala su i parkirališta za automobile i autobuse za veliki broj posjetitelja iz cijele Hrvatske i svijeta. Ovo je jedno od onih mjesta katoličke vjere za koje se zna i gdje se hodočasti.

Na fotografiji iznad prikazan je unutarnji dio kompleksa dok je na fotografiji ispod prikazan sam ulaz u crkvu s bistričkog trga.

Snažan i donekle sličan dojam nepripadanja objekta okolini imao sam na Braču u selu Ložišća gdje je izgrađen ogromni crkveni toranj koji je jedan zločesti (talijanski?) putopisac proglasio "ljiljanom koji raste iz kante smeća". Sliku tog tornja možete vidjeti u postu >> Brač prije požara.

Fotografija ispod prikazuje crkvu kako se ona vidi s glavnog trga. Zimsko sunce je već nisko i obasjava zapadnu stranu katedrale dok sjeverno pročelje okrenuto prema trgu tone u sjenu. Sat na tornju pokazuje 15:20.

Do Marije Bistrice postoji hodočasnički put preko Sljemena. Ja nemam ni vremena, ni snage, a ni velikog grijeha ni nevolje (na svu sreću) koji me pritišću do te mjere da ih moram ubiti hodanjem preko planine pa sam do Marije Bistrice došao kao i hodočasnici, preko Sljemena, ali automobilom. Put se sa Sljemena spusti do stubičkog kraja, a od Stubice je oko dvadesetak kilometara do Marije Bistrice.

Fotografija iznad prikazuje pogled na crkvu s južne strane, s položaja pored širokog prostora s klupama gdje se održavaju mise na otvorenom i s kojeg vodi put na brdo iza crkve na kojemu su postaje križnog puta.

Štovanje Majke Božje je rašireno u katoličanstvu općenito. Ja, donekle "iz blizine" poznajem hrvatsko i bosansko katoličanstvo (Posavina, Hercegovina i srednja Bosna), a tu se katolička tradicija Hrvatskog zagorja posebno izdvaja. Radi se o odnosu Zagoraca prema štovanju Majke Božje i njenom posebnom mjestu u vjerskim obredima, ali i tradicijama i običajima tog kraja.

Dok pišem ovaj tekst, slušam CD "Lepo nam je, lepo, Zagorje zeleno" Kulturno umjetničkog društva "Kupljenovo" iz Kupljenova. Glazba je izvrsna, zagorske tetice lepo popevaju, a zagorski su si muži morti bit malo spili, za kuražu, pa su im se violince malo razštimale. Sve to daje glazbi dodatnu izvornost i izravnost.

Pjesme koje pjevaju mogu se razvrstati u kategorije: težačke, že'jačke, šalne, svadbene, romarske i druge. Zanimljiva je to mješavina polki i valcera uz koje se može poskočiti na seoskim veselicama (npr. Svadbeni marš z juškanjem) i zbornih ženskih pjesama koje se pjevaju u posebnim prigodama. Među ovim drugim ističu se romarske ili marijanske pjesme koje redovito zazivaju pomoć Majke Božje. Neke od njih su izrazito tužne i prizivaju sliku siromašnog i bolesnog puka Hrvatskog Zagorja koji i nema drugog izbora u svom težačkom i nepravednom životu nego da se nada pomoći Majke Božje. I Matija Gubec se molio Majci Božjoj.

Zagorci radije mole Majku Božju nego Isusa, jer Marija je u njihovoj interpretaciji mnogo ljudskija pa prema tome i bliža njima. Oni u njoj vide posrednicu između sebe i Boga, oni traže njen zagovor. Bog je dalek i teško razumljiv, ali zato je Marija njihova uzdanica. Njena je patnja dok je rađala Boga ljudska, njena je briga za svoga sina ljudska, njena je žalost dok ga je gledala na križu ljudska. Zagorskim kmetima je sve to dobro poznato jer je i njihov život pun patnje i nepravde. Zato će njihove nevolje Majka Božja razumjeti.

Kroz nadsvođene hodnike (fotografije iznad i ispod) redaju se zahvale onih koji su ozdravili zahvaljujući pomoći Majke Božje i freske s čudima Majke Božje Bistričke po cijelom Zagorju.

Bistričko marijansko svetište ima dugu tradiciju koje započinje već u 13. ili 14. stoljeću (a možda i ranije), a slavu dostiže s turskim osvajanjima i čudima vezanim uz kip Majke Božje koji se božjom pomoću sačuvao usprkos svim nedaćama rata i požara. Tako kažu.

Karl Marx, Deutsch-Französische Jahrbücher (1844).

Zadnji put osvježeno 25. prosinca 2016. godine