Brač prije požara (16. srpnja 2011. godine, materijal iz 2010. godine)

pustinja Blaca u predvečerje

Već kad sam zatvorio stranice "Konstrukcije stvarnosti" sve do rujna, ili barem kraja kolovoza, jedan me je događaj naveo da se vratim svojim fotografijama iz 2010. godine: Brač gori. Brač gori već nekoliko dana, a izgledno je da se požar neće moći ugasiti tako skoro. Kažu da je to najgori požar na hrvatskoj obali i otocima u zadnjih nekoliko desetljeća. Slušajući poznata imena bračkih naselja prisjećam ih se. Ložišća, Bobovišča, Milna, Pustinja Blaca. Požar je izgleda i započeo u Pustinji Blaca (kojoj ime pustinja, usput, uopće ne pristaje), a to je područje meni ostalo u najljepšem sjećanju s prošlogodišnjeg ljetovanja. Tko posjeti Brač, a nije posjetio Blacu, morat će se vratiti. A sad Blaca gori. Šteta.

Nadam se da se o Braču neće govoriti kao o otoku prije i poslije požara, nadam se da će Blaca ostati lijepa kao što je se sjećam. U predvečerje, prilazeći sa sjeverne strane otoka, spuštajući se prema samostanu. Sunce tone i u narančasto boji usjeke između strmih stijena (fotografija iznad). Zamišljam fratre kako se penju prema naseljima noseći vino i kozji sir i uvečer vraćaju s torbama punim seoskih proizvoda. Prošle godine je u samostanu Blaca bio samo jedan katolički "specijalac", naviknut na osamu i težak život u kojemu si sve mora sam priskrbiti. Vidjeli smo ga kako se vraća s kozama. Na žalost u samostan nismo mogli ući jer je već neko vrijeme zatvoren za turiste, ali je prizor zgrade usječene u strmu stijenu svejedno bio upečatljiv i vrijedan manjeg truda dolaska i većeg truda odlaska (penjanja natrag). Samostan je prikazan na fotografiji ispod. Kliknite na fotografiju da je pogledate u većoj rezoluciji (1900 x 503).

samostan Blaca

U izvješćima o požaru spominju se i Ložišća. Kakvo je to čudno mjesto... Skromno selo, udaljeno od obale i izmaknuto od bračkog turizma, puno napuštenih i trošnih kuća s prekrasnim kamenim crkvenim tornjem (fotografija ispod) koji je pao s nekog drugog planeta, zabio se u Ložišća posve slučajno jer u taj krajolik uopće ne pripada. Kakav je to toranj... Tko posjeti Brač, a nije posjetio Ložišća, morat će se vratiti.

toranj u Ložišćima

Bračka Milna. I o njoj čujem u vijestima. Mirno kapetansko mjesto na obali s nekoliko upečatljivih građevina (fotografija ispod). Nešto mi u Milni nije odgovaralo. Ne mogu to jasno opisati, kao da sam osjetio snagu propadanja više nego bilo gdje drugdje na otoku: nema više kapetana i njihovih bogatih i ponosnih obitelji, nema supruga koje ih iščekuju, nema mornarskog kruha sa sedam kora. Nema više duše mjesta i sve ono što se danas u Milni događa kao da tamo ne pripada.

pogled unatrag

A kad sam već počeo pisati o mjestima o kojima čujem na vijestima, nema razloga da ne završim s još kojom lijepom fotografijom s prošlogodišnjeg ljetovanja na Braču. I onako nisam Braču posvetio dužnu pozornost, premda sam o njemu pisao u dva posta, ali o stvarima zbog kojih se ne dolazi na Brač, koje se vide, onako usput ( >> bračka ventilacija i >> bračke rozete).

Kad se kaže Brač, ljudi odmah pomisle na Bol. Strana Brača koja gleda prema Hvaru ljepša je za kupanje, more je čistije, pogotovo ako se maknete iz bolske košnice. No, ima Brač i drugih aduta, starih naselja, lijepih krajolika. Na Braču je, za početak, najviši vrh na svim hrvatskim otocima: Vidova gora. S nje puca pogled prema Hvaru (ispod), a dobro se vidi i famozna bolska pješčana plaža. Kliknite na fotografiju ispod da je vidite u većoj rezoluciji (1808 x 596).

Panoramski pogled s Vidove gore

Na Braču je mnogo mjesta koja su u unutrašnjosti i koje turisti uglavnom potpuno ignoriraju. Dobri lovci na svjetlost će u nekima od njih sigurno naći kakav vizualni biser. Na primjer, prazni pražnički "trg" (fotografija ispod)...

trg, Pražnica

... ili skamenjene postirske galebove koji promatraju brodove (ispod).

kameni galebovi, Postire

Kamena je i klapa u Pučišćima (ispod), ali u Pučišćima je skoro sve kameno pa to ne treba čuditi. Kakva je klapska pjesma kamenih pjevača? Ja ne znam, jer nisam u Pučišćima bio dovoljno dugo da je čujem.

kamena klapa, Pučišća

U Škripu (još jednom mjestu u unutrašnjosti) se nalazi muzej otoka Brača koji izgleda kao da mu je krov od šećera (ispod). Ovakvi krovovi su bračka "specijalnost". Na suncu blješte tako da se u njih skoro ne može gledati. Ti krovovi čine da prostor oko njih izgleda čisto.

muzej u Škripu

Selca su mjesto poznato po grandioznoj crkvi. Dojam nije kao u Ložišćima, jer su Selca lijepo uređeno mjesto koje odiše izvjesnom urbanošću, ali je svejedno crkva neproporcionalno velika. Mene se dojmila svojom snagom. Fotografija ispod prikazuje ulaz u crkvu, ali, nažalost ne približava dojam snage i veličine koju osjeti svatko na trgu u Selcima.

crkva u Selcima

Na trgu u Selcima je i zid prekriven kamenim pločama. Svaka ploča nosi jednu strofu. Radi se o natječaju za poeziju koji općina Selca održava već godinama. Nagrađenim autorima sigurno je drago da njihove riječi nalaze tako trajno uporište - u kamenu. Na tom zidu s riječima ima prekrasne poezije. Kao primjer sam izdvojio pjesmu Božice Jelušić koja je, prema mom mišljenju, jedna od najboljih (fotografija ispod).

poezija u kamenu
V kmici gde zver se vleče v krvav log
Senjaju mrtvi pevca z žarkom krestom.
Još samo pesma ostala je mestom
Gdi se morti svetu bude javil Bog.

I na kraju, kraj dana u Postirama (ispod). Žute se zidovi. Skoro će vrijeme za čašu vina.

Postire u predvecerje
<< Treskavac - Veli vrh - Obzova Savom i Savinjom do Celja >>

Zadnji put osvježeno 16. srpnja 2011. godine