Legenda o Okruglom Kao Mjesec, 4. prosinca 2022. godine

Indijanaci Chirapewa stoljećima pričaju drevnu legendu o mladiću Okrugao Kao Mjesec kojemu su presađivali matične stanice. Nitko točno ne zna kad je legenda nastala, ali ona je i danas omiljena priča tog naroda u kristalnim večerima kad stisne zima i kad se i staro i mlado skupi oko vatre i gulaša od tuljanovine.

Okrugao Kao Mjesec ležao je u bolnici već dugo i svi su mislili da je samo pitanje dana kad će poletjeti prema mjesecu da se kao duh vrati i s grane prati svoje pleme. Okrugli nije mogao ništa jesti. Štogod bi pojeo, istog bi časa povratio, pa iako su mu davali infuzije, njegovi se organski sustavi nikako nisu mogli ponovno pokrenuti i on je svakodnevno, polako kopnio, sve dok nije pao u stanje između života i smrti, a teško je bilo i reći je li Okrugli još čovjek ili je već duh. Čuvši kako se duh Okruglog zaglavio u svijetu betona i strojeva, pleme se uputilo prema bolnici. Tri su dana pred njom bubnjali i plesali, pokušavajući potaknuti duh Okruglog da poleti, ali ništa se nije događalo. Četvrtog se dana Tanka Kao Breza ohrabrila i pošla vidjeti poglavicu. Ona je, naime, zaključila, da duhu Okruglog nije još vrijeme da leti i da ga moraju pokušati ponovo vezati uz zemlju. Poglavica se, nemajući drugog izbora, složio s Tankom, i poručio svima da pokušaju naći nešto što bi Okrugli mogao pojesti, a da ne povrati. Tako bi se njegov duh ponovo privezao uz zemlju, a Okrugli bi se vratio među žive.

Njegovo je pleme smišljalo svašta, sjećali su se kako je Okrugli volio kuhati i jesti i kako je posebno uživao kad su i drugi uživali u onome što im je pripremio. Tako su požurili, prisjećajući se tih lijepih trenutaka, da nađu čarobnu hranu za Okruglog i svatko se sjetio nečega u čemu su zajedno uživali pa su mu donijeli burek (s mrvicom đumbira, kako je Okrugli volio), mirisni žgvacet od junetine s fužima, najbolje bosanske ćevape, u vlažnoj mekano-hrskavoj lepinji, naravno, pizzu, šne-nokle, rusku salatu, sarmu, kebap od purećih medaljona, s puno curryja i kajenske paprike, grah s dimljenim volovskim repom, komadiće smuđa pohane u pivskom tijestu, ravioliće-tašnice s džemom od marelice, prelivene uprženim šećerom s kajsijevačom, ljuti perkelt od soma s rezancima s makom i sirom, pole od ličkog krumpira, pitu bundevaru, ali ne sa sirom, nego sa sjeckanim lukom i mnogo papra, baklavu, dobro navlaženu, pravu bosansku, juhu od rajčice s muškatnim oraščićem, klinčićem i svježe naribanom taranicom, teleću koljenicu ispod peke, s ligamentima koji se zalijepe na prste kad ih takneš, sporo pečena svinjska rebarca s karameliziranom koricom od soja sosa, slatkog čili sosa i đumbira, s belgijskim krumpirićima i majonezom, naravno, škampe na buzaru, ali posve na naglo, sa žutim muškatom i tek malo rajčice, pokljukušu, izvana hrskavu, a unutra mekanu, s mnogo češnjaka, i još svašta nešto, popis nije potpun i u hladnim se večerima uz vatru netko uvijek dosjeti i još nečega. No, usprkos trudu i ljubavi svog plemena, Okruglom ništa nije pomagalo, i sva ta hrana iz prošlog života izgledala mu je kao da dolazi s nekog drugog svijeta. Baš sve je povratio.

I tko zna što bi s njim bilo da se njegova voljena Tanka nije sjetila da je Okrugli volio mango, iako ga nije imao priliku često jesti, jer je plod manga dobar samo kratko vrijeme kad i ako uspije sazreti. Rastrčali su se indijanci Chirapewa da nađu zreli i mirisni mango i na kraju uspjeli te ga skrušeno predali osoblju bolnice da ga odnese Okruglom. Kad je Okrugli pojeo kockicu manga, učinilo mu se kao da se soba oko njega zatresla i da se dio onog života koji je ranije poznavao uspio probiti u njega. I nije ga povratio. Tako je ljubav njegove Tanke i plemena spasila Okruglog.

Chirapewa pripovijedaju da duh natrag uz ovaj svijet mogu privezati samo oni koji ga dobro poznaju i koji znaju što bi ga moglo navesti da ne poleti kao ptić iz gnijezda prema mjesecu. Kod njih se to zove ljubav.

<< Glasnici istrebljenja 52 stvari u 2022. godini, prvi dio >>

Zadnji put osvježeno: 4. prosinca 2022. godine.