Glasnici istrebljenja (11. studenog 2022. godine)

Mora biti da sam jednom ležao potrbuške u travi, među maslačcima čije pahuljaste glave raspršuju svjetlost uokolo tako da je sve pomalo razmazanih rubova. Mora biti da sam jednom gledao kroz glavu maslačka, prema suncu koje me zaslijepilo, i osluškivao čuje li se što i jesam li konačno pobjegao. Ništa se nije čulo. A može biti i da sam sve to izmislio, taj sitni zeleni komad svijeta pored glave maslačka u kojem se više ne čuju otkucaji i zuj stvarnosti. Izmislio ja to ili ne, trebat će, naravno, vrlo oprezno namjestiti glavu, jer je mjesto gdje se glasnici ne mogu čuti vrsta nestalnog defekta svemira i lako se poremeti. Tko jednom čuje glasnike istrebljenja ne može ih više ne čuti, tako rade naši umovi sposobni blokirati očito sve dok ga ne uoče i shvate da je oduvijek bilo tu. Poslije više ništa nije isto, iako se u svijetu ništa nije promijenilo.

Svatko tko je pročitao ovu rečenicu bit će uskoro mrtav. Radi se o istrebljenju posve male, ali ipak specifične vrste, premda njeno istrebljenje nema baš nikakve veze s rečenicom koja je očigledno istinita. Istrebljeni će biti svi do zadnjeg, bez obzira na vrstu i rečenice koje su pročitali. Nikad nisam uspijevao naći utjehu u tome što osobna tragedija na podjednak način pripada svim ljudima zato što su ljudi i jednako smrtni i krhki. To što ćemo biti istrebljeni svi ne čini moj nestanak nimalo manje značajnim ili problematičnim. Ali ne misle svi kao ja, a najbolje se to vidi po razdobljima kroz koje svijet svako malo prolazi, kad se niz neosviještenih i vrlo osobnih spoznaja o kraju pokušava zatrpati kolektivnim ludilom i kad se čini da ljudi kao da jedva čekaju da zajedno i što prije nestanu. Kao da zajedničko nestajanje tu tragediju čini lakšom i daje joj neki prividni smisao. Moglo bi se u tom refleksu prepoznati razloge za ekstatično klicanje luđacima čiji je jedini program opće uništenje. Ponavlja se to u skoro svakoj generaciji, iako nam to obično nije jasno dok ne ostarimo dovoljno i shvatimo da povijest nije samo priča o onome što je bilo u svijetu nego je i dokumentacija egzistencijalne tjeskobe. I danas je posve isto, kad svijet prolazi kroz redoviti proces samouništenja i bit će tako sve dok se posljednja individualna svijest o nužnosti istrebljenja ne zatre na ovom planetu.

Glasnike istrebljenja moguće je prepoznati po neobičnoj gesti, pokretu ili izrazu lica koji ne pripadaju uobičajenoj komunikaciji. Riječ je o pojavama koje su ponekad suptilne i lako ih je zamijeniti za nešto posve drugo, što pripada svijetu koji se pretvara da nema kraja. Ponekad ih je pak nemoguće ne primijetiti, dok se na cesti previjaju od bolova, povraćaju ili dok im sa svakim korakom ispada pramen kose, od kemoterapije. Pa i tad ih mnogi ne prepoznaju kao najbitnije svojstvo stvarnosti, kao glasnike istrebljenja, nego tek kao sitnije “poremećaje” svijeta. U ovoj ih je knjizi ukupno šesnaest, svi goli do pasa, kako se i obično pojavljuju u svijetu.

Autor; u Zagrebu, 9. studenog 2022. godine

>> Downloadirajte Glasnike istrebljenja OVDJE.

Ako želite snimiti PDF fajl na vaše računalo da ga čitate kasnije ili prenesete na neki drugi uređaj, kliknite desnim gumbom miša >> NA OVAJ LINK, a kad vam se prikaže prozor s izborima odaberite opciju Save link as... što će vas odvesti do izbora mjesta na vašem računalu na koje želite sačuvati e-knjigu.

<< Zabilješke o raku 1 Legenda o Okruglom Kao Mjesec >>

Zadnji put osvježeno: 11. studenog 2022. godine.