Kako sam prespavao pola godine (10. siječnja 2018. godine)

Punih je sedam godina i sedam dana otkako sam odlučio završiti taj tok, zazidati ga visokom branom i nadati se da će život naći svoj put, kao što začepljeno srce premošćuje blokiranu arteriju rastući žile kao korijenje, samo da se dokopa zraka. Tako i ja. Ali nisam očekivao da će se život u meni toliko usporiti, bubreći i stvarajući nijemi tlak u ušima i očima i nepodnošljivi svrbež na samom vrhu nosa. A poslije nekoliko dana, nisam mogao raditi ništa osim spavati. Pa sam spavao. Spavao sam čim bih se probudio, kavu nisam više ni pio, a jesti nisam mogao. Ponekad bih popio čašu vode, a onda opet zaspao.

Spavao sam mjesecima, a svijet oko mene je otkucavao, Skoro da ga nisam ni osjetio, skoro kao da sam bio mrtav. Spavao sam. A onda sam jedan dan ogladnio. Htio sam jesti pileća krilca premazana medom, đumbirom i sojinim sosom. S hrskavom koricom. Pa sam ih napravio i pojeo.

Od tog je dana prošlo šest godina i šest mjeseci.

<< Godina octenog vrenja .

Zadnji put osvježeno 10. siječnja 2018. godine