Japanska anemona, 8. rujna 2014. godine

Japanska anemona, vodene boje

Vodene boje, 19 cm x 28 cm

Japanska anemona (iznad) cvijet je koji, kako mu i ime kaže, potječe iz Japana.

Japanska flora i fauna u Europi su postale poznate zahvaljujući liječnicima-prirodoslovcima koji su se u Japanu izdavali za Nizozemce, premda to uglavnom nisu bili. Naime, Japan je, nakon 30 godina progona, 1616. godine protjerao sve kršćanske misionare (uglavnom portugalske jezuite i španjolske franjevce) te uveo zabranu pristajanja u svojim lukama svim brodovima osim onima iz Kine i Nizozemske (a i to samo u lukama Nagasaki i Hirado). Ta se izolacionistička politika (tzv. 'sakoku') nastavila sve do 1855. godine, a omogućila je nizozemskoj istočno-indijskoj kompaniji monopol na području Europe. Zato su se svi uposlenici te kompanije prilikom dolaska u Japan izjašnjavali kao Nizozemci.

Takav je bio slučaj i sa Bavarcem >> Philippom Franzom von Sieboldom (1796-1866) koji je u Japan došao kao liječnik u nizozemskoj trgovačkoj ispostavi Dejima u Nagasakiju - Dejima je bila zapravo minijaturni umjetni otok, veličine 120m x 75m na kojem su Nizozemci organizirali svoje trgovačke djelatnosti [1]. Von Siebolda je Japan oduševio, a posebno njegova flora i fauna koju je dokumentirao za vrijeme svog boravka u Japanu, a mnoge je uzorke i sjeme prenio u Europu - neke od biljaka koje su došle s njim postale su u Europi jako uspješne i danas se smatraju korovom.

Siebold je za potrebe dokumentacije japanskih životinja i biljaka trebao vješte ilustratore, a japanski slikari nisu udovoljavali zahtjevima europske znanstvene ilustracije tadašnjeg vremena. Stoga je on organizirao dolazak dvojice ilustratora iz Batavie (Jakarte), Heinricha Burgera i Karla Huberta de Villaneuvea [1] koji su izradili dio ilustracija za njega, ali izgleda i podučili lokalnog talentiranog slikara Kawahara Keigu (1786-1862?) [2] tehnikama europske botaničke ilustracije. Keiga je poslije za Siebolda izrađivao ilustracije vodenim bojama, no one ipak često nisu bile prema europskom ukusu. Europski ilustratori koje je Siebold unajmio po povratku u Europu su, u pripremi za litografski otisak, prerađivali i redizajnirali Keigine ilustracije [1] što je često uzrokovalo gubitak jednostavne elegancije kojoj je Keiga stremio i koja je tipična za istočnjački pristup slikarstvu. Izgleda da je i sam Siebold često izrezivao dijelove Kawaharinih ilustracija i "preslagivao" ih prema europskom botaničkom ukusu i kanonu [3].

Slika ispod prikazuje ilustraciju japanske anemone iz knjige 'Flora Japonica' koju je Siebold objavljivao zajedno s >> Josephom Gerhardom Zuccarinijem (1797 - 1848), no taj je ogromni i višetomni pothvat završio nakon njihove smrti tek 1870. godine >> F. A. W. Miquel (1811–1871), ravnatelj Rijksherbariuma (nacionalnog herbarija) u Leidenu.

Japanska anemona, Siebold, Zuccarini, Siegrist, Keiga

Detaljnijim uvidom u sliku vidimo da u donjem lijevom kutu piše S. Minsinger, a u donjem desnom W. Siegrist. Siegrist je skoro sigurno autor litografije, a Minsinger je najvjerojatnije preradio Keiginu originalnu ilustraciju - takav je izgleda bio slučaj u mnoštvu ilustracija iz "Flore Japonice" [1]. Keigino ime se ne navodi, čak ni na ilustracijama za koje se sigurno zna da su temeljene na njegovom originalu (npr. Wisterije floribunde [1]).

Premda Siegristova i Minsingerova prerada dobro ilustrira japansku anemonu, u njihovom se prikazu gubi njen "stav", njena "elegancija", pogotovo s obzirom na specifičnu geometriju koju ima stabljika i koja nije tako "uredno" zakrivljena kao u Siegristovoj i Minsingerovoj varijanti. Dodatno, međusobni odnos cvjetova anemona koji rastu iz istog korijena se u njihovoj varijanti ne vidi dobro - u mojoj je verziji japanske anemone iz Hrvatskoj zagorja :) ovo posebno naglašeno. Boju cvjetova anemone ja nisam uspio dobiti iz vodenih boja koje imam na raspolaganju - boja živog cvijeta je mnogo intenzivnija od one koju sam ja uspio dobiti, a ni Siegrist i Minsinger u tome nisu uspjeli.

Što se tiče Siebolda, o njemu još treba reći da je jedan od prvih japanologa. On je osim dokumentacije japanske flore i faune zaslužan i za detaljne i sustavne opise japanskih religija, filozofija, običaja, zemljovida, umijeća ratovanja i vojne opreme, matematike, glazbe, čajne ceremonije ... [4,5]. Keigine ilustracije japanskih krajolika i gradova pojavljuju se i u etnografskim Sieboldovim publikacijama o Japanu. Siebold je za vrijeme svog boravka u Japanu bio u vezi s Japankom (možda i oženjen?), a iz te veze rodila se i njegova kći >> Kusumoto Ine (1827-1903) koja je bila prva japanska liječnica koja je prakticirala europsku medicinu (uglavnom ginekologiju) - njoj je nije stigao podučiti Siebold koji je iz Japana protjeran 1829. godine, nego njegovi japanski učenici. Iz Japana je protjeran i optužen da je ruski špijun jer je nabavio zemljovide japanskih teritorija, a to je za strance prema pravilima sakoku politike bilo strogo zabranjeno - u Japan se na dvije godine vratio tek trideset godina kasnije. Siebold je zaslužan za donekle uspješno uvođenje cijepljenja protiv velikih boginja u Japan [4] te za primjenu drugih praksi iz europske medicine, npr. operacije katarakta. Možda je najvažnije što je europskim praksama podučio i svoje japanske učenike koji su zaslužni za njihovu postupno sve širu primjenu u Japanu.

Značaj Siebolda za uspostavljanje europsko-japanskih veza danas je dobro prepoznat, a 1996. godine obilježen je i prigodnom poštanskom markom koja je o dvjestotoj obljetnici njegovog rođenja simultano izdana u Njemačkoj (ispod) i Japanu.

von Siebold, njemačka poštanska marka, 200ta obljetnica

A što se tiče Keige, on je za života objavio samo 56 svojih ilustracija (u Japanu) [3]. No, mnoge od njih su ipak objavljene 1993. godine u publikaciji "Siebold's florilegium of Japanese plants" - radi se o Sieboldovoj botaničkoj zbirci čiji je značajan dio završilo u Ruskoj akademiji znanosti.

Za uvid u originalne radove Kawahara Keige donosim njegov prikaz biljke koja se zove Raphanus sativus (ispod). Vidi se neobična kombinacija europske botaničke ilustracije [6] i "zen" jednostavnosti i elegancije karakteristične za tradicionalno japansko slikarstvo.

Ovaj je post uvod u novu kategoriju postova koju sam nazvao "botanička ilustracija" (vidi >> Arhivu svjetova gdje je napravljena i nadopuna >> posta o orhideji). Oni će, uz moje ilustracije biljaka, sadržavati i malo botaničke povijesti, posebno vezane uz botaničku ilustraciju.

Raphanus sativus, Kawahara Keiga

LITERATURA:

[1] James A. Compton and H. Walter Lack, The discovery, naming and typification of Wisteria floribunda and W. brachybotrys (Fabaceae) with notes on associated names, Willdenowia 42, 219-240 (2012).

[2] Christina M. Spiker, Japanese Giant Salamander: Otherworldly Nature, August 2013, osobni blog, cmspiker.me, posjećeno 09/2014.

[3] Kate Thomson, Siebold's botanical illustrations: Mastering the fine art of science, The Japan Times on Sunday, Jul 3 (2002).

[4] Alexander Kast, Contributions to German-Japanese medical relations I, Acta med-hist Adriat 2, 61-65 (2002).

[5] Yu-Ying Brown, The von Siebold Collection from Tokugawa, Japan.

[6] Marion Ruff Sheehan, Illustrating Plants in The Guild Handbook of Scientific Illustration ed E.R.S. Hodges, Wiley, 2nd edition (2003).

<< Cijanoza Vodene vedute: Ugljan >>

Zadnji put osvježeno: 8. rujna 2014. godine.