Inženjering kao život, život kao inženjering i inženjering života (29. siječnja 2017. godine)

Kliknite na link iznad za streaming predavanja "Inženjering kao život, život kao inženjering i inženjering života" koje sam održao 26. siječnja u Premanturi u organizaciji "Fenolige", udruge u kulturi i na poziv Davida Paulette. Video zapis (slajdovi + zvuk + fotografije publike i predavača) traje 1h 36 min te uključuje oko 80 minuta predavanja i 15 minuta pitanja publike.

Inženjering je oduvijek bio inspiriran prirodom i životom. Uostalom, kako bi bilo i moguće prvom sanjaru zamisliti let nego kao let sličan onom ptičjem, s krilima? Let Ikara i let anđela. Čak ni veličanstveni Leonardo nije tome uspio pobjeći pa su i njegovi leteći strojevi i jedrilice često prilično doslovna kopija prirodnog dizajna. Kolikog je utjecaja na dizajn pumpe za navodnjavanje imalo Arhimedovo poznavanje geometrije školjaka, teško je reći iz današnje perspektive gdje je u vezi s Arhimedom nemoguće razdvojiti legendu od povijesti. Ali geometrija školjaka i logaritamska spirala i danas inspiriraju dizajnere i inženjere za gradnju npr. zgrada i vjetrenih turbina. Alessandro Volta je svoju prvu bateriju nazvao „umjetnim električnim organom“, htijući naglasiti da se elektricitet koji mu je bio poznat iz studija drhtulja može dobiti i bez živog tkiva - iz anorganske baterije koja je ipak dizajnirana prema živom predlošku.

Leonardo, pumpa, Arhimedov vijak

Inspiraciju koju inženjering crpi iz prirode i života mogli bismo potvrđivati počevši od inženjera u kamenom dobu pa sve do onih današnjih koji se bave inženjeringom na skali nanometara. Zapravo, kako na toj skali upoznajemo život, sve nam se više čini da je život „prirodni inženjering“ – možda i zato jer je ono što smo nazvali inženjeringom oduvijek bilo vezano uz prirodu. U virusima prepoznajemo strojeve-injektore, u proteinskim kompleksima pumpe, rotacijske i translacijske motore, mikro-propelere koji pokreću bakterije... U mrežnici optičke senzore slike i boje. Što više toga otkrivamo, to nam se čini da se jezik inženjerstva i jezik života sve više približavaju. I premda smo donedavno 19.-stoljetnu ideju o tijelu kao stroju bili skloni smatrati zabludom, danas nam se ta ideja ponovno otkriva na drugom mjestu – ne više na Leonardovoj skali opruga i ligamenata, kostiju i poluga, zglobova i kuglagera, nego na skali proteina, virusa i stanica. Inženjering nije, dakle, samo inspiriran životom – život je inženjering u svojoj molekularnoj suštini.

Flagela, salmonela

Bliskost života i inženjeringa otvara i opcije koje su u jednakoj mjeri optimistične koliko su i zastrašujuće. Danas, naime, možemo dizajnirati život, ili barem neke njegove elemente. Možemo dizajnirati organizme željenih svojstava, viruse ubojitije od onih koji bi se ikad pojavili u prirodi prepuštenoj evoluciji bez čovjeka, a neki tvrde da je moguće napraviti posve sintetski život, sintetizirajući poruku koja ga kodira - genom zapisan u DNA molekuli. Je li to posve prirodan nastavak sljubljivanja inženjeringa i života ili se radi o napretku koji bi nas sve morao zabrinuti? Kakve sve kombinacije inženjeringa i života možemo očekivati u budućnosti i je li čip načinjen od štakorskih stanica koji kontrolira simulator leta samo početak evolucije kiborga tj. novog organsko-anorganskog života gdje se i inženjeri pojavljuju kao evolucijska sila?

<< Nakon 25 godina znanosti u Hrvatskoj Data Recovery u Babilonskoj knjižnici >>

Zadnji put osvježeno: 29. siječnja 2017. godine