Buđenje (19. siječnja 2022. godine)

BUĐENJE

Kasno sam legao sinoć
I pomislio da je to baš loše
Jer moram sutra ustati zorom
Da stignem na sve ono
Na što nas već tjeraju da stižemo
Pa sam počeo brojati
Ovo i ono poslije onog
I ono nakon svega toga
Trebalo bi mi za sve to
Mnogo više sna
Koji mi već mjesecima nedostaje
Kažu i da starenje ima neke veze s tim
A i razne podmukle bolesti
Koje kao plijesan spopadnu čovjeka
Kad mu već dođe vrijeme.

Trebalo je zato mnogo ranije leći
Da stignem na sve ono
Na što ljudi u mojim godinama stižu
I znam da ću biti preumoran
U svim tim čekaonicama
I na parkirnim mjestima
Može biti i da je melodija sata kriva
Zato što započinje preglasno
S prvim tonom koji je kao pucanj
Tko je uopće smislio takvu gadost?
Čovjek može dobiti srčani udar od toga.

Trebao sam sinoć mnogo ranije leći
Pomislio sam kad je zapucala budilica
I u tom mi je času bilo mnogo lakše
Jer je grozota buđenja konačno stigla
A dan u kojem treba stići na ovo i ono
Konačno počeo
I htio sam, napokon, zaspati
Mirne duše i u toplom
Kao što sam zaspivao kao dijete
Ali više nije bilo vremena.

Antonio Šiber, 2022.

<< Brojalica pred vitrinom Na bolničkom groblju >>

Zadnji put osvježeno: 19. siječnja 2022. godine