Arboretum Opeka (8. rujna 2013. godine, materijal iz 7.9.2013.)
Arboretum Opeka nalazi se u Vinici, dvadesetak kilometara sjeverozapadno od Varaždina. Radi se o parkovski uređenom okolišu dvorca Opeka u kojem su guštali Keglevići, Draškovići, a od sredine 19. stoljeća grof Marko Bombelles. Danas je od dvorca ostalo malo (iznad i ispod). Zidovi se urušavaju pa su poduprti drvenom građom, ali ni to ne ulijeva povjerenje. U unutrašnjost dvorca se ne može ući, vjerojatno zbog opasnosti za posjetitelje.
Dvorac je na ovom području danas od sekundarnog interesa i važnosti (ispod). Njegove je zidove i inventar pojelo vrijeme i nebriga, ali se drveće u šumi i parku oko dvorca pokazalo mnogo otpornijim. Preživjelo je ratove i nepogode pa i dočekalo vrijeme da se netko za njega pobrine, da počisti suho granje i ponekad pokosi travu. Danas se ovdje dolazi zbog njega.
...
Perivoj kakvog danas poznajemo podignut je sredinom 19. stoljeća kada vlasnik posjeda postaje grof Marko Bombelles, a dvorac se preuređuje u duhu historicizma. U to vrijeme Opeka dobiva oblik pravog pejzažnog perivoja i tada zapravo započinje plansko oblikovanje. Postoji podatak da je perivoj rađen po nacrtu jednog nizozemskog stručnjaka (Kriglović 1960.), no sve upućuje da bi autor mogao biti i sam Marko Bombelles koji je pokazivao veliku sklonost prema uređivanju perivoja. Sa svojih putovanja donosio je različito i brojno drveće i grmlje, pretvarajući tako perivoj oko dvorca u pravi arboretum.
Mnoge su se vrste očuvale i do danas o čemu nam svjedoči inventarizacija dendrološkog materijala iz 2006. godine: utvrđeno je ukupno 2816 biljnih jedinki razvrstanih u 180 taksonomskih jedinica, 86 rodova i 44 porodice.
U arboretumu Opeka treba se sa staza primaknuti drveću. Tada se na svega nekoliko metara mogu izmijeniti mirisi koje osjetite i kojim različito drveće označava svoje postojanje. Meni je naljepše drvo koje sam vidio bila visoka i snažna kavkaska smreka (ispod). Njene male šišarke obuku se u ljepljivu bijelu smolu tako da iz daljine izgledaju zbunjujuće. Smola je mirisna i reska, znatno oštrija i oporija od smole mljetskog bora.
U sredini perivoja se nalaze i ostaci nekadašnjeg velikog bazena (ispod). Zamišljamo gospođe kako se pod bijelim suncobranima i u gizdavim
prozračnim šeširima šepire oko vode, a grofovi pokazuju svoje mišiće i plivačko umijeće u sigurnosti svoje elegantne barice (bazen je,
doduše, vjerojatno izgrađen kasnije, ali dobro ...).
Prostor je izrazito interesantan s akustičkog stajališta. Postoji jedna točka (fokus) u kojoj se zvuk zanimljivo pojačava. Moj mobitel
to nažalost nije uspio adekvatno snimiti.
U dnu perivoja nalazi se jezerce s otočićem koji je drvenim mostom povezan s perivojem (ispod). Lopoči, žalosne vrbe i male žabe kojih je inače puna šuma. Na ovom se mjestu nekoć vadila zemlja za izradu opeke po kojoj je cijeli kompleks i dobio ime.
Arboretum Opeka ima mnogo više potencijala nego što je ostvareno, ali posjet njemu je svejedno lijepo i osvježavajuće iskustvo. Po samom parku može se šetkati barem dva sata, a da vam uopće ne bude dosadno. Moglo bi se otići i prema šumi iznad dvorca i tako znatno produžiti posjet arboretumu. Kroz šumu nisu uređene jasne staze, ali se svejedno čini dobro prohodnom.
<< Dolovo, Krk | San magaradi >> |
Zadnji put osvježeno 8. rujna 2013. godine