Arboretum Opeka (8. rujna 2013. godine, materijal iz 7.9.2013.)

Dvorac Opeka

Arboretum Opeka nalazi se u Vinici, dvadesetak kilometara sjeverozapadno od Varaždina. Radi se o parkovski uređenom okolišu dvorca Opeka u kojem su guštali Keglevići, Draškovići, a od sredine 19. stoljeća grof Marko Bombelles. Danas je od dvorca ostalo malo (iznad i ispod). Zidovi se urušavaju pa su poduprti drvenom građom, ali ni to ne ulijeva povjerenje. U unutrašnjost dvorca se ne može ući, vjerojatno zbog opasnosti za posjetitelje.

Prema natpisu koji se nalazi na glavnom ulazu u drvorac, dvorac Opeka je sagrađen 1674. godine, kada se kao prvi vlasnici spominju grofovi Keglević. Međutim, ustaljeno je mišljenje da je dvorac zapravo sagrađen u 18. stoljeću kao dio vlastelinstva Zelendvor-Opeka, u vlasništvu četvrte loze obitelji Drašković. Sagrađen kao zrelobarokni dvorac u obliku slova U, dvorac je tijekom vremena doživio brojne preinake: 1856. godine obnovljen je u duhu romantičnog historicizma. Usprkos brojnim izmjenama i nadogradnjama dvorac je sačuvao povezanost i kontakt s perivojem i okolnim krajobrazom. Danas je napušten i u lošem je stanju.
Dvorac Opeka

Dvorac je na ovom području danas od sekundarnog interesa i važnosti (ispod). Njegove je zidove i inventar pojelo vrijeme i nebriga, ali se drveće u šumi i parku oko dvorca pokazalo mnogo otpornijim. Preživjelo je ratove i nepogode pa i dočekalo vrijeme da se netko za njega pobrine, da počisti suho granje i ponekad pokosi travu. Danas se ovdje dolazi zbog njega.

Dvorac Opeka
Povijesni razvoj perivoja uz dvorac Opeka možemo pratiti od 18. stoljeća, kada Draškovići u Opeki grade dvorac za stanovanje. Prirodna šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena, čiji je rub sezao sve do samog dvorca te livada u ravnici, vjerojatno su bili prvi autohtoni krajobrazni parkovni prostor čija su jednostavnost i prirodna ljepota bili dovoljni kao dostojni okvir plemićkom dvorcu.

...

Perivoj kakvog danas poznajemo podignut je sredinom 19. stoljeća kada vlasnik posjeda postaje grof Marko Bombelles, a dvorac se preuređuje u duhu historicizma. U to vrijeme Opeka dobiva oblik pravog pejzažnog perivoja i tada zapravo započinje plansko oblikovanje. Postoji podatak da je perivoj rađen po nacrtu jednog nizozemskog stručnjaka (Kriglović 1960.), no sve upućuje da bi autor mogao biti i sam Marko Bombelles koji je pokazivao veliku sklonost prema uređivanju perivoja. Sa svojih putovanja donosio je različito i brojno drveće i grmlje, pretvarajući tako perivoj oko dvorca u pravi arboretum.
Staza u arboretumu Opeka
Zbog specifičnih mikroklimatskih i edafskih uvjeta, ovaj lokalitet je pogodan za dobar razvoj biljnog materijala. U takvim prirodnim uvjetima uspješno su uzgojene brojne egzotične vrste koje je grof Bombelles nabavljao iz raznih krajeva sjeverne hemisfere.

Mnoge su se vrste očuvale i do danas o čemu nam svjedoči inventarizacija dendrološkog materijala iz 2006. godine: utvrđeno je ukupno 2816 biljnih jedinki razvrstanih u 180 taksonomskih jedinica, 86 rodova i 44 porodice.
Staza u arboretumu Opeka

U arboretumu Opeka treba se sa staza primaknuti drveću. Tada se na svega nekoliko metara mogu izmijeniti mirisi koje osjetite i kojim različito drveće označava svoje postojanje. Meni je naljepše drvo koje sam vidio bila visoka i snažna kavkaska smreka (ispod). Njene male šišarke obuku se u ljepljivu bijelu smolu tako da iz daljine izgledaju zbunjujuće. Smola je mirisna i reska, znatno oštrija i oporija od smole mljetskog bora.

Picea orientalis (kavkaska smreka) je raširena na Kavkazu i sjeveroistoku Male Azije. To je šumsko drvo s uspravnim deblom, visoko do 60 m. Već dugo se uzgaja u europskim parkovima, te je poznato i nekoliko njenih varijeteta. Sporo raste i može dostići starost od 400-500 godina.
Kavkaska smreka
Perivoj je zbog izuzetnih umjetničkih, dendroloških, znanstvenih, odgojno-obrazovnih, kulturno-povijesnih i drugih vrijednosti zaštićen od 1947. godine Zakonom o zaštiti prirode i ubraja se među najvrednije spomenike parkovne arhitekture u Hrvatskoj. Područje površine od 64 ha može se podijeliti na ravničarski dio u kojem se nalazi dvorac i izrazito parkovno oblikovani dio perivoja, te brežuljkasti dio s očuvanom ili djelomično očuvanom šumskom vegetacijom oblikovanom kao park-šuma.

U sredini perivoja se nalaze i ostaci nekadašnjeg velikog bazena (ispod). Zamišljamo gospođe kako se pod bijelim suncobranima i u gizdavim prozračnim šeširima šepire oko vode, a grofovi pokazuju svoje mišiće i plivačko umijeće u sigurnosti svoje elegantne barice (bazen je, doduše, vjerojatno izgrađen kasnije, ali dobro ...).

Prostor je izrazito interesantan s akustičkog stajališta. Postoji jedna točka (fokus) u kojoj se zvuk zanimljivo pojačava. Moj mobitel to nažalost nije uspio adekvatno snimiti.

Bazen u parku Opeka

U dnu perivoja nalazi se jezerce s otočićem koji je drvenim mostom povezan s perivojem (ispod). Lopoči, žalosne vrbe i male žabe kojih je inače puna šuma. Na ovom se mjestu nekoć vadila zemlja za izradu opeke po kojoj je cijeli kompleks i dobio ime.

Motiv jezera je posebna doživljajna zona arboretuma: skriven obrubom raslinja predstavlja pravo romantično utočište, te je njegov otok nazvan "Otokom ljubavi". Otok je bogat raznovrsnim raslinjem, od čega se posebno ističe egzotična vrsta močvarnog taksodija te žalosna vrba. Pristup otočiću je omogućen drvenim mostom, dok se na otoku nalaze ostaci kamenog stola i klupa koje su služile za opuštanje u ovom mirnom kutku. U jezeru se nalaze vodene biljke od kojih izdvajamo lokvanj i lopoč.
Jezerce u parku Opeka

Arboretum Opeka ima mnogo više potencijala nego što je ostvareno, ali posjet njemu je svejedno lijepo i osvježavajuće iskustvo. Po samom parku može se šetkati barem dva sata, a da vam uopće ne bude dosadno. Moglo bi se otići i prema šumi iznad dvorca i tako znatno produžiti posjet arboretumu. Kroz šumu nisu uređene jasne staze, ali se svejedno čini dobro prohodnom.

<< Dolovo, Krk San magaradi >>

Zadnji put osvježeno 8. rujna 2013. godine