Oko Novog Mesta (15. svibnja 2017. godine, materijal iz 14.5.2017.)

Krećući iz Zagreba prvo bi se moglo stati kod Otočca. Vidjeti grad Strugu (iznad i ispod) i grad Otočec. Cvijeće u Strugi poziva da se prođe iza zida (iznad).

Iza dvorca su maline i ruže, a ispred njega uredno ošišani golf tereni. Na katu nam užurbana domaćica obećava, kad smo već čak iz Zagreba došli, da će nas provesti dvorcem ako se samo kasnije vratimo. Izgori joj ručak na plinu. Nismo se vratili.

Dalje bi se moglu prema gradu Otočcu. U starom gradu Otočcu (na Krki), na šminkerskom otoku omiljenom za slovenska vjenčanja "iz kataloga", danas je hotel.

Ispred elitnog hotela s pet zvjezdica bosonogi brigadir u dronjcima i danas uporno šljaka (iznad). Nitko ga više ne shvaća ozbiljno. Kip je vrlo korektno izrađen pa je lijep ukras. Na spomen ploči pored kipa piše:

Krka je naizgled mirna, i ne divlja, ali protječe brzo. U krošnji vrbe crvena ptičica neumorno doziva (iznad)

Na mjestima gdje Krka zapne uživaju labudovi i guske, a vretenca zastanu da se odmore (iznad - kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Poslije šetnje, moglo bi se sjesti u hotel na kavu i pivu (iznad). Ja sam se odlučio za pivu, zbog brigadira, ali nije bilo velike ! Samo one male, šminkerske. Eto ti ...

Iduća točka je Stari grad. Svaki put kad se vraćam iz Ljubljane osupne me koliko snažno izgleda s auto-puta. Stadosmo na svježe pokošenoj livadi dok smo još bili daleko (iznad - kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Stari grad je zatvoren. Samo smo prošetali malo ispod zidova da se nauživamo makova (iznad). Maj je.

Trška gora je poznato mjesto hodočašća. Ne može se autom, strmo je. Skoro sam poderao lamelu. Pored crkve sv. Marije su tri stare lipe, vjerojatno jedne od najstarijih u Sloveniji (oko 400 godina - posađene su vjerojatno 1622 godine kad je dograđena crkva). One definiraju ovo mjesto debelim hladom (iznad). U hladu je mir. Ovdje je mir kad cijeli svijet ispod proključa. Sa širokim pogledom na Dolenjsku. Ovdje čak i lavovi šute (ispod).

U silasku nas, nekim usputnim pitanjem na engleskom, zaustavlja žena od osamdesetak godina iz Južnoafričke republike. Ovdje je u gostima. Dosadno joj je, a vidi da mi nismo lokalni. Valjda smo joj interesantni. Kaže da će javnim prijevozom do Pirana. Posebno naglašava ono javnim. Kaže da je u Južnoafričkoj republici javni prijevoz nesiguran. Da ima puno kriminala. Kad sam je pitao je li to neki rasni problem nije htjela posve izravno odgovoriti, ali je rekla da su bijelci danas krivi i za ono što su krivi i za ono što nisu.

U Novo Mesto nećemo - tako samo planirali. Samo na sami rub grada gdje se nalazi grad Grm. U njemu je arhiv. Ni u njega se ne može. U pravokutnim bazenčićima s lopočima je vatromet boja (ispod). Ne vidi ga ipak svatko. Treba se dobro primaknuti da se čuju pucnjevi šarenih raketa.

Iza dvorca ruže. Opet vatromet (ispod; kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Zadnji put osvježeno 15. svibnja 2017. godine