Lobi koji drma akademskom zajednicom (11. studenog 2016. godine)
Naslov ovog teksta je namjerno pogrešan :) Trebalo je pisati "Lobiji koji drmaju akademskom zajednicom" premda će vam oni iz jednog lobija onaj drugi predstaviti kao jedini lobi, a sebe kao neumrežene i hrabre borce za pravdu i izvrsnost. Tako, recimo, u Novostima od 11. studenog 2016. godine, akademik Vlatko Silobrčić kaže [1]:
-- [...] da taj lobi postoji i da on utječe na događaje u akademskoj zajednici, to i dalje tvrdim.
[...]
- Što je, po vašem mišljenju, odigralo ključnu ulogu u pozicioniranju tih ljudi na tako važne javne funkcije?
-- To je jedna skupina koja se međusobno podržava i koja pokušava svoje članove i simpatizere postaviti na pozicije koje svima njima odgovaraju. To je klasični primjer lobija.
A s druge strane, prozvani prorektor Čović je u otvorenom pismu iz travnja 2013. godine tadašnjem premijeru Zoranu Milanoviću napisao >> [2]:
U nastavku bih želio [...] navesti pet razloga zbog kojih bi premijer Zoran Milanović i Vlada Republike Hrvatske trebali prof. dr. sc. Sašu Zeleniku razriješiti dužnosti pomoćnika ministra.
Prvi razlog: zbog sektaškog kadroviranja u MSOZ-u s elementima sukoba interesa.
Prof. dr. sc. Saša Zelenika došao je na funkciju pomoćnika ministra kao jedan od tri člana izvršnog odbora udruge Forum za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja (Saša Zelenika, Pavel Gregorić i Vlatko Silobrčić). Budući da se djelatnost udruge preklapa s područjem nadležnosti funkcije na koju je imenovan, prof. dr. sc. S. Zelenika bio je dužan u formalnom pogledu zamrznuti članstvo u udruzi (u samoj udruzi imao je svijetao primjer koji je samo trebao slijediti), a u stvarnom pogledu nepristrano se odnositi prema članovima akademske zajednice u cjelini bez protežiranja članova udruge kojoj je na čelu.
Brzo se pokazalo da je S. Zelenika upravo opsjednut kadrovskim zaposjedanjem pozicija u sustavu znanosti za koji je bio nadležan, pri čemu je izrazito protežirao ne samo članove svoje udruge nego i osobe sasvim određene, represivno-restriktivne mentalne strukture. Dva druga člana izvršnog odbora Foruma (P. Gregorić i V. Silobrčić) postali su veoma moćni neformalni doglavnici u resoru znanosti. Preko njih se mogao osigurati povoljan položaj ili dospjeti na neku funkciju u novom znanstvenom poretku. Ljudi iz njihova miljea raspoređivani su po upravnim odborima i tijelima MZOS-a. Upravo je preko resornih doglavnika pokrenuto osvajanje institucija u sustavu znanosti. Prvo su zaposjednuta dva javna instituta u kojima su oni imali svoje interese: Institut "Ruđer Bošković" i Institut za filozofiju. Prozirno manevriranje prilikom preuzimanja Instituta "Ruđer Bošković" u javnosti je poznato, dok zbivanja na Institutu za filozofiju (još) nisu izbila u javnost, premda veoma zorno oslikavaju političku dijagnozu o "uništavanju hrvatske znanosti". Institut za filozofiju prepušten je tako na milost i nemilost P. Gregoriću, dok je Institut "Ruđer Bošković" dan na blagouživanje akademiku V. Silobrčiću i skupini članova Foruma. Indikativan je udio osnivača i članova Foruma u Upravnom vijeću Instituta "Ruđer Bošković". Ipak je to bio kapitalni plijen.
Neupućenom čitatelju ovdje ništa nije jasno i ne zna kome bi trebao vjerovati, prorektoru ili akademiku, pogotovo stoga što se lako može provjeriti da su
i tvrdnje koje iznosi akademik, a i one prorektora u velikom postotku točne.
Tu bi mogao i biti odgovor - treba vjerovati obojici. Ne postoji jedan lobi, nego barem dva prepoznatljiva lobija i još nekoliko sitnijih lobija koji se priklanjaju
jednom ili drugom lobiju kako vjetar puhne.
Zapravo je i akademik Silobrčić neizravno potvrdio postojanje svog lobija spominjući u intervjuu za Novosti [1] prof. dr. Hrvoja Kraljevića kao svog suborca u borbi za pravdu
i izvrsnost u hrvatskom sustavu znanosti i visokog školstva. Oni manje upućeni ne znaju da su prof. dr. Kraljević i akademik Silobrčić autori programa stranke
"Pametno", a da su spomenuti prof. dr. Zelenika i akademik Silobrčić bili i kandidati te stranke na prošlim izborima. Akademik Silobrčić je i član
predsjedništva stranke "Pametno".
Nema, u principu, ništa neobično ili sumnjivo u udruživanju navodnih boraca za izvrsnost u političku stranku, ali neupućeni bi mogli pomisliti da se, jadni, moraju boriti za utjecaj
koji u sadašnjem trenutku nemaju. To bi bila potpuno pogrešna pomisao jer su navedeni članovi stranke "Pametno" u ovom trenutku na nekim od najvažnijih
pozicija u sustavu znanosti, kao što ću nadalje i razjasniti.
Evo, akademik Silobrčić je za početak akademik, ali i, na primjer, na čelu Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju
gdje, čini se, prilično proizvoljno procesira slučajeve kojima bi se njegov odbor trebao baviti, a nalazi ih na najčudnijim mjestima, u prašnjavim zakucima
ormara u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje (AZVO).
Nadalje, u članku u Novostima [1] akademik se žali kako ga je bivši ministar Vedran Mornar u prosincu 2014. godine smijenio iz Povjerenstva za znanstveno izdavačku djelatnost
u kojem je akademik, zahvaljujući svojem dugogodišnjem iskustvu, od 2012. do 2015. godine mudro procjenjivao kome treba, a kome ne treba dati javni novac za
tiskanje znanstvenih časopisa [1]. Saznajemo, nadalje, da je akademik Silobrčić smijenjen i iz Upravnog vijeća Instituta "Ruđer Bošković" u koje je kao
zamjenik predsjednika UVa imenovan kad je njegov
stranački kolega Zelenika došao u MZOS, a u UVu IRBa je u tom periodu imenovan i još jedan njihov stranački kolega, prof. dr. Ivica Puljak, tajnik
stranke "Pametno" >> [3]. Sve to očito potvrđuje tvrdnje
prorektora (i bivšeg ministra) Čovića iz njegovog otvorenog pisma. No, čovjek se ipak pita koliki je broj funkcija koje
akademik Silobrčić obavlja na korist znanstvene zajednice u Hrvatskoj i kako to da nam i pored njegovog dugogodišnjeg djelovanja na najvažnijim pozicijama
u sustavu i dalje ne cvjetaju ruže?
Zapravo je, zahvaljujući potpunoj netransparentnosti sustava hrvatske znanosti, gotovo nemoguće ustvrditi koje sve funkcije u sustavu obavlja akademik Silobrčić. I njegov kolega, koautor programa stranke "Pametno", bivši ministar znanosti, prof. dr. Hrvoje Kraljević svim se silama trudi da pomogne sustavu znanosti kroz mnogobrojne funkcije koje u njemu obavlja. Prof. dr. Kraljević član je najvišeg tijela u hrvatskoj znanosti, Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj (NVZVOTR).
Prof. dr. Kraljević član je i Povjerenstva za upravljanje Fonda "Jedinstvo uz pomoć znanja" (UKF), pri Hrvatskoj zakladi za znanost (HrZZ), u kojemu je i njegova kolegica iz stranke "Pametno", prof. dr. Vehovec. Iz tog se fonda javnim novcem (posuđenim od Svjetske banke) financiraju istraživanja u Hrvatskoj, a Povjerenstvo ima glavnu i zadnju riječ u odobravanju ili neodobravanju projekata koji kroz Fond prolaze. Utjecaj prof. dr. Kraljevića i prof. dr. Vehovec na financiranje hrvatske znanosti iznimno je velik, jer je HrZZ (UKF je pridružen HrZZ-u) jedina institucija iz koje se u Hrvatskoj može dobiti javni novac za istraživačke projekte.
Prof. dr. Kraljević član je i Upravnog vijeća Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO, u nekoliko sastava) koji se godinama, s više ili manje uspjeha (...) bavi državnim maturama, ali i mnogo čime drugim za što su im potrebne vanjske intelektualne usluge.
Donedavno je prof. dr. Kraljević bio i predsjednik Upravnog vijeća Instituta za fiziku (i član u prethodnom sastavu), a iz intervjua akademika Silobrčića saznajemo da je bio i njegov smijenjeni kolega u Povjerenstvu za znanstveno-izdavačku djelatnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta [1].
Hrvoje Kraljević je i dugogodišnji član Odbora za dodjelu državnih nagrada za znanost i predsjednik stručnog povjerenstva za prirodne znanosti
>> [10].
Nemoguće je ovako polu-amaterski spoznati ukupnost funkcija koje bivši ministar Kraljević obavlja na korist sustava hrvatske znanosti, ali su njegov elan i elan akademika
Silobrčića za svaku pohvalu ! (...)
Moglo bi se o svemu tome još mnogo pisati, neka imena i funkcije bi trebalo dodati zbog kompletnosti, ali tekst bi u tom slučaju bio predug pa ću to ostaviti za neki drugi put. U svakom slučaju, nadam se da je sad
jasnije koji je to lobi koji drma akademskom zajednicom i zašto stvari nisu ni približno onakve kakvima bi se mogle učiniti na prvi pogled. Zapravo, možda je
naslov ovog teksta ipak točan te se ipak radi o jednom lobiju, koliko god to oni, barem javno, nijekali. Trebalo bi ih izmiriti, sve te bivše ministre,
pomoćnike ministara, akademike, rektore i prorektore, predsjednike upravnih odbora i vijeća, članove silnih povjerenstava i borce za izvrsnost. Sve, naravno, u
interesu boljitka hrvatske znanstvene zajednice. I izvrsnosti, naravno. Možda bismo ih sve mogli skupiti u kakvu stranku - neka se zove barem "Genijalno !".
Potrebno nam je to pogotovo zbog svih onih znanstvenika koji dobro i povučeno rade svoju znanost i koji, na vlastitu
štetu, nisu ni u kakvim lobijima. Neka se za njih pobrinu naše mudre i sijede glave (...) Siguran sam da bi u tome i HAZU mogla dati važan doprinos (...) :)
Završit ću ipak hrabrom (...) izjavom Foruma za etičnost iz razvoj znanosti i visokoga obrazovanja iz 24. siječnja 2008. godine:
Jedno od velikih zala, nažalost dosta ukorijenjenog u hrvatsko društvo, jest sukob interesa. U međunarodnom tisku pojavila su se čak mišljenja da u našoj zemlji uopće nema spoznaje o toj moralno neprihvatljivoj pojavi. Ona se najčešće očituje kao iskorištavanje javnih položaja i dužnosti za osobne probitke, izravne ili posredne.
Na stranici Foruma stoji da su njegovi članovi, između ostalih, bili i Pavel Gregorić, Vlatko Silobrčić i Saša Zelenika.
IZVORI:
[1] Ana Brakus, >> VLATKO SILOBRČIĆ: Žele me smijeniti kako ne
bih procesuirao plagijate, Novosti, 11. studenog 2016. godine.
[2] R.I., >> Evo zašto profesora
Čovića ne vole "Milanovićevci" u Vladi!, index.hr, 10. travnja 2013. godine.
[3] Tanja Rudež, >> Pobuna u hrvatskoj kući znanosti, Jutarnji list,
15. veljače 2012. godine, tekst danas, 11. studenog 2016., dostupan na portalu Udruge za slobodu rada u znanosti i visokom obrazovanju.
[4] Autor nepoznat, >> Kako je propadao Imunološki zavod, Crvena akcija, 1. travnja 2015. godine.
[5] Priopćenje MZOSA, >> Konferencija za medije: Znanstveni centri izvrsnosti i EU fondovi,
1. srpnja 2016. godine. Link preusmjeren na novu adresu sadržaja (mzo.hr) 18. studenog 2017. godine.
[6] Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, >> Proglašen Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku,
28. studenog 2014. godine
[7] Vedran Brkulj, >> Novac od Centra
pod istragom DORH-a primio je i Mornar, T-portal, 19. listopada 2014. godine.
[8] Mirela Lilek,
>> KRIMINAL NA MATURI: Rektor Boras sjedio u Vijeću Centra koji je spiskao 11 milijuna kuna, Jutarnji list 17. listopada 2014. godine.
[9] Ana Brakus, >> Objavljujemo sadržaj prijave protiv Barišića skrivane pet godina, Novosti,
21. listopada 2016. godine.
[10] Mirela Lilek, >> NOVI
PROPUST, NOVAC PROPADA, ALI I UGLED: Prvi put državne nagrade za znanost nisu dodijeljene, Jutarnji list, 4. studenog 2016. godine.

| << Razgovor s argentinskim virtuozom | Descartes i majmuni koji govore >> |
Zadnji put osvježeno 18. studenog 2017. godine