Kostanjevica na Krki: galerija (21. studenog 2015. godine, materijal iz 7.11.2015.)

Kostanjevica, Mirko Zrinšćak, skulptura

U >> Kostanjevicu na Krki vrijedi doći zbog rijeke, mostića, svjetla (naravno), konja, samostana, a i zbog, uglavnom slovenske umjetnosti u kostanjevičkom samostanu i oko njega. Galerija samostana nosi ime Božidara Jakca, vjerojatno najpoznatijeg slovenskog slikara, pogotovo nama koji smo još učili o partizanskom pokretu i Josipu Brozu - neke od najpamtljivijih i najboljih Brozovih portreta načinio je upravo Jakac.

Obilazak bi se možda mogao započeti sa samostanskom crkvom. U njoj je, kad smo je mi posjetili, bila izložba skulptura hrvatskog kipara Mirka Zrinšćaka (iznad i ispod).

Kostanjevica, Mirko Zrinšćak, skulptura

Teško je zamisliti bolji prostor za izlaganje Zrinšćakovih drvenih skulptura.

Kostanjevica, Mirko Zrinšćak, skulptura

Mekane drvene i tvrde kamene vertikale u razgovoru (ispod). Kamen ne mijenja mišljenje, bez obzira na izazovnu putenost drva.

Kostanjevica, Mirko Zrinšćak, skulptura

O slikarskom, a pogotovo crtačkom umijeću Božidara Jakca (1899 - 1989) teško je reći lošu riječ - Jakac je jednostavno znao sve i isprobao sve, uključujući i grafički dizajn i ilustraciju, "primijenjeno" slikarstvo, grafiku. Mogao bi mu se eventualno zamjeriti nedostatak jakog osobnog izričaja u slikama.

Božidar Jakac, majka

Jakac je bio vrhunski akademac (studirao je na praškoj akademiji), svaki njegov crtež (npr. iznad - majka; ispod - otac) zadivit će svakoga tko je pokušao crtati. Jakac može parirati crtačkim umijećem bilo kome pa i renesansnim majstorima.

Božidar Jakac, majka

Druga je priča Tone Kralj (1900 - 1975). Jakčev vršnjak, također praški student, otišao je drugim putem - tehnika mu je inferiorna Jakčevoj (čija nije ...), ali nije u slikarstvu sve u tehnici i Kralj to odlično pokazuje (ispod; slika Moj oče).

Tone Kralj, Moj oče

Snažne slike s odličnim dizajnom prostora, kompozicijom, namjerno "iskvarenom" perspektivom, ciljanim pojednostavljenjem oblika. Slika ispod mi je vjerojatno bila njegova najbolja i prikazuje (meso)pust valjda na slovenski način (premda nigdje ne vidim kurente)? Kakve boje, sjaje na snijegu! Ima u toj slici nečega što me snažno podsjeća na japansko slikarstvo, možda Hokusaija ili Hiroshigea (uočite ptičicu na drvcu u donjem desnom kutu slike), vjerojatno zbog pojednostavljenja perspektive i prenaglašavanja boje te inzistiranja na grimasi, pozi, odnosu - tema koju je izabrao je zahvalna. Pust. Eros i tanatos.

Tone Kralj, Pust

Tone Kralj bavio se i kiparstvom, lako je prepoznati u njemu njegov slikarski potpis. Skulptura ispod zove se "Judežev poljub" (Judin poljubac). Isus se gotovo brani od Jude koji ga je obgrlio, skoro ga gušeći. U desnoj mu je ruci kesa sa srebrnjacima. Možda i nije posve u skladu s Biblijom, ali je iznimno upečatljivo.

Isus mu još reče: "Što činiš, čini brže!" (Ivan, 13:27).

Tone Kralj, Judežev poljub

Zoran Didek (1910 - 1975) nije bio praški nego zagrebački (!) student. Oscilira, ali ima i dobrih slika (ispod).

Zoran Didek, Blizankinje
[Zoran Didek] bio je važan likovni teoretičar, dizajner i pedagog u srednjim školama i na ljubljanskoj likovnoj akademiji.
Zoran Didek, portret
1933 - Diplomira s odličnim. Prvi put izlaže na skupnoj izložbi u Mariboru (Izložba moderne slovenske umjetnosti).
...
1938 - Kao učitelj dvije godine radi u Zagrebu, a zatim u Sarajevu.
...
1943 - Sa ženom se vraća u Zagreb gdje uređuje atelje u Maksimirskoj ulici.

Didekova slika ispod zove se "Slivje".

Zoran Didek, Slivje

France Gorše (1897 - 1986) je također bio zagrebački student. Za ovaj post izdvojio sam njegovu skulpturu, portret Aste Znidarčič (ispod), slovenske književnice, prevoditeljice i povjesničarke umjetnosti (1916 - 2006).

France Gorše, Asta Znidarčič

Slovenski kipar Janez Boljka (1931 - 2013) bio mi je poznat, a da toga nisam bio u potpunosti ni svjestan otprije. Ispred velike dvorane Instituta Jožef Stefan (u kojoj sam i ja imao čast i priliku >> održati predavanje) nalazi se njegova vrlo prepoznatljiva skulptura bika - moglo bi se reći da je Boljkin kip postao skoro zaštitni znak instituta.

Boljka je iz nekog razloga bio impresioniran likom Ivana Cankara i veliki dio izloženih skulptura predstavlja upravo njega (ispod; zanimljivo, kod nas se >> Vojin Bakić nekoliko puta vraćao liku Ivana Gorana Kovačića - politika, književnost i kiparstvo, sve pomalo i sve izmiješano).

Janez Boljka, Ivan Cankar

Osim bika, Boljka su inspirirale i druge životinje, npr. nosorozi u strastvenom "klinču" (ispod) ...

Janez Boljka, nosorozi

... i naši rođaci (ispod).

Janez Boljka, pavijan

Ovaj ispod samo što ne počne govoriti - na umu mu je nešto ozbiljno, duboko. Možda sočni, debeli zec.

Janez Boljka, pavijan

Vjerojatno najkompletniji opus Galerije je onaj Francea Kralja (1895 - 1960), vodećeg predstavnika slovenskog ekspresionizma kako kaže vodič kroz izložbu. Slika ispod zove se "Gladiole".

France Kralj, Gladiole
Kiparstvo i slikarstvo studirao je na akademijama u Beču i Pragu. Niz godina bio je profesor na ljubljanskoj srednjoj tehničkoj školi, a bio je aktivan u okviru djelovanja raznih likovnih društava. 1933 izdao je autobiografiju "Moj put".

U Pragu mu je mentor bio >> Vlaho Bukovac, ali pazi ovo: "1933. izdao autobiografiju 'Moj put'"? U dobi od 38 godina?! Tip je fakat bio something, ali je bio dobar slikar i kipar pa mu svakako treba "oprostiti". Slika ispod zove se "Portret umjetnikove žene". Zamišljam da joj je Kralj dao ime, namjerno napuhujući njegovu narcisoidnost preko svih granica; OK, shvatili smo France da se radi o tvojoj ženi, ali valjda ima svoje ime? Pa nije valjda samo umjetnikova žena?! E moj France, imaš sreće da te žena nije otpilila takvog blentavog.

Inače, 1956. godine naš je France shvatio da život ne završava u dobi od 38 godina pa se još jednom prihvatio pisanja autobiografije.

France Kralj, Portret umjetnikove žene

Kralj je bio i dobar kipar (ispod).

Nakon ranih eksperimentalnih i religioznih ekspresionističkih skulptura, Kralj je u svojoj proizvodnji vitalističkih skulptura uglavnom inspiriran seljacima, ruralnim aktivnostima, domaćim životinjama i ženskim tijelom.
France Kralj, Žetva

Drvena skulptura na slici ispod zove se "Pastir"

France Kralj, Pastir

Prikazao sam samo mali dio izložaka iz Galerije "Božidar Jakac" - ako ste u Kostanjevici na Krki, ne propustite galeriju jer je svakako vrijedna obilaska. Cijena ulaznice: 4 €.

NADOPUNA: (2. 8. 2021.) Post iz 2015. ne sadrži nijednu fotografiju okolice Galerije, što je veliki propust, jer se u galeriju u Kostanjevici isplati doći i samo zbog njene okolice. I to ne samo zbog skulptura koje se nalaze po cijelom dvorištu Galerije, nego i zbog potoka, mirisa trave i drveća, i svjetlosti, naravno. Mjesto na kojem je Galerija posebno je lijepo, a i lijepo održavano.

Ovaj put nadoknađujem taj propust s nekoliko fotografija od jučer i to iz dvorišta Galerije. Za početak, Gao Meng i njegov rad Prasac i kuća (ispod).

A onda i drvene covid-propusnice u dijelu dvorišta pred ulazom (ispod).

Pa kardinal u kupaćim gaćama koji se spušta niz vodeni tobogan. Fiiiiijuuuuu!

I za kraj, dio arhitekture Galerije koja je nekad bila cistercitski samostan.

<< Sinj Pusti Karlovac >>

Zadnji put osvježeno 2. kolovoza 2021. godine