Kapljice pelinkovca 6 (16. ožujka 2022. godine)

Dobro je davno rekao mladi Dylan, "ako je Bog na našoj strani, zaustavit će idući rat". Ništa od toga Bobe. Ništa od boga Bobe.

Od novca koji je potreban da se kupi super-moderni projektil svi su ti ljudi koje je projekti ubio mogli živjeti godinama. Umjesto toga, sve je spaljeno u sekundi.

Postoje stvari koje nemaju veze s “velikim temama”, s historijskom, geostrateškom i političkom analizom, nego su nešto što empatični ljudi nauče s iskustvom. Tu spada i prepoznavanje psihopata što je, čini mi se, sve rjeđa vještina u suvremenom svijetu.

Ljudi strahuju po bolničkim čekaonicama, kostiju zdrobljenih rakom i patnjom, htjeli bi živjeti, udahnuti još pokoje svježe i sunčano jutro bez boli, nagledati se još malo svojih voljenih, dok psihopati i gospodari ratova ubijaju djecu.

Koliko je vojska časna stvar dovoljno govori činjenica da postoji nešto što se naziva časnički bodež.

To što je netko pobijedio u ratu ne znači da je bio u pravu nego samo to da će se u njihovom svijetu morati nekako preživjeti.

Kaže Bešker kako je smiješno što Srbi prisvajaju Držića jer u njegovo vrijeme nije postojala nacionalna pripadnost te da se Držić Srbima rugao. Bešker ima uvijek tako divne i učene argumente.

Neka ”ekscentrična glazbenica” u Jutarnjem misli da nije u redu da optuženi pedofil glumi hrvatskog predsjednika zbog onoga što ta institucija predstavlja. U Jutarnjem su očito pobrkali ekscentričnost i tupost.

Zašto puno više lajkova dobiješ kad objaviš fotografiju grada u kojem živiš i ispod nje napišeš "Najljepši grad na svijetu!" nego kad ispod iste fotografije napišeš "Najružniji grad na svijetu!"? Fotografija je, na kraju, posve ista u oba slučaja, a obje su izjave podjednako neistinite.

Upravo sam na Twitteru blokirao followera imena Croatian Nation, iako nije stigao ni pisnuti. Osjećam se vrlo nedomoljubno.

Pravi domoljub se grozi nacionalnih podjela i kad je u klasnim podjelama na samom dnu dna. Domoljubi s vrha ga u tome bodre.

Naslov s jednog domoljubnog portala: "Kolone automobila ulaze u Hrvatsku iz Srbije: Jesu li Srbi ili muslimani?"

Tko, automobili?

Voditeljica Dnevnika HRTa uporno govori "petnaeste veljače", sigurno zato što joj je netko rekao da je tako hrvatskije.

Kad gledaš Hrvatsku radio-televiziju, ispada da su kod nas svi spašavali Židove osim partizana.

Zašto Agrameri redovito misle da su čaršija i palanka negdje drugdje?

Kad omladina primijeti da nema ni posla ni para, uvijek se može utješiti onime što su im napričali o gadnoj Jugoslaviji.

LIK 1: Čovječe, kolike plaće imaju ovi menadžeri, Tedeschi, Dalićka, pa ovaj ima skoro pet milijuna kuna godišnje!

LIK 2: Pa što je tu čudno? Idi u Srbiju, ako ti je tamo bolje!

Eeeeee, kako su vam već trideset godina uvalili paturinu u zube da je cuclate i sve vičete kako je ovdje super i da ima ta neka Srbija u kojoj je mnogo gore.

Zamisli da svake četiri godine narod izlazi na izbore glazbe. Na tim demokratskim izborima narod odabire glazbu koju želi slušati iduće četiri godine. Kad se glasovi prebroje i odrede pjesme koje prelaze izborni prag, to iduće četiri godine puštaju odasvud i non-stop.

Gospođa Krizmanić zamjeri političarima što građane smatraju ovcama, zaboravljajući da upravo ti građani kliču političarima koji ih smatraju ovcama. Jesu li takvi građani onda ovce ili nisu, gospođa Krizmanić nam nije objasnila.

Večernjak je danas prenio jučerašnju udarnu vijest Indexa kako je Rimac na Facebooku na pitanje ima li kobasica u menzi njegove firme odgovorio "ne". Matin odgovor mnoge je nasmijao.

Klauni, cirkusanti, konjokradice, vječni domoljubi, klerikalci, katolibani, prodane duše, preobraćenici, lažni menadžeri, lažni filozofi, lažni, a zapravo pravi katolici, ksenofobni mudroslovi, potpaljivači mržnje, zabranjivači u ime ljubavi, vjeroučitelji u tijesnim maijcama, časne koje sviraju Thompsona na gitari, u žutom spačeku, psihijatri, ali uredne, a ne raščupane kose, iznajmljivači parkinga u ime naroda, turbo-narodnjaci, obožavatelji korienskog hrvatskog, dadaisti koje zovu ljevičarima, ugledni uglednici poznati po tome što su ugledni, rektori s mafijaškim ogrlicama, slobodni da kleče, predšasnici, najobičniji fašisti, orbano-slinavci, trumpo-slinavci, čović-slinavci.

- u Hrvatskoj, ljeta Gospodnjeg 2020.

Treba biti izuzetno sumnjičav prema svima koje narod voli.

Pravoslavni i katolički vjeroučitelj u Vukovaru zamijenili razrede na sveopće oduševljenje.

Mene bi oduševilo da su napustili razrede u kojima im nikad nije ni bilo mjesto.

Kaže neki ugledni katolički teolog da “Crkva polako postaje sekta”.

Crkva je oduvijek bila posve isto što i bilo koja sekta, a terminologija je izmišljena isključivo zato da se označi nepostojeća razlika.

U Slavoniji lažni svećenik posvećivao kuće. Vjernici su bijesni jer su mu dali novac "uzalud". Pa nije valjda bog toliko sitna duša da im neće uvažiti tu pogrešku u najboljoj namjeri?

Mnogi misle da potlačeni glasaju protiv svojih interesa zato što se stranke koje se za njih zalažu nisu dovoljno potrudile da im objasne njihovu situaciju.

To je otprilike isto kao da od katolika očekuješ da prestane biti katolik nakon što mu objasniš da je Crkva temeljito korumpirana struktura društvene moći koja nikakve veze s onostranim nema.

Neki Kuzmič tvrdi da Hrvatska nije uistinu religiozna zemlja zbog toga što ima tako visoku učestalost nemorala i korupcije.

Pa da, nemoral i korupcija su samo za nereligiozne.

Ustanovilo se da je za sudar četiri tramvaja bila kriva vozačica jednog od njih koja je čitala Bibliju dok je vozila.

Iz Katoličke crkve poručuju vam da se cijepite. Kažu da su, uz zagovor svetaca, šanse da vas opsjednu demoni te da povraćate čavle levitirajući pritom, uistinu minimalne.

Sav onaj novac koji desetljećima uplaćujete Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje nije propao. Od njega su liječnici napravili privatne klinike u kojima se možete liječiti ako im dobro platite.

Ovi mudrijaši što tvrdo inzistiraju na onima umrlim OD korone i SA koronom podsjećaju me na Maratonce, kad Laki kaže "Dragi naš deda, umro si pred sam kraj života".

Bahato nasilje i potpuni izostanak empatije prema životu, upravo su i preduvjet za uspjeh u ovom svijetu. Stoga među onima koji su uspjeli, koji imaju jahte i milijune možemo očekivati značajan postotak takvih. Karakterizira ih i sadizam te idiotski smisao za humor u kojemu je silno smiješno skočiti s jahte na labuda i slomiti mu vrat.

Tip dođe u banku i pred očima cijele javnosti zagrabi izravno iz sefa milijune u džep i naprosto ih preda svom sinu. Hipnotizirani građani pred bankom zadivljeni su tatom i sinom i njihovim poduzetničkim duhom koji im je omogućio da budu tako bogati te se nadaju da će i oni postati jednako bogati, samo ako budu uporno štedjeli.

Tip sjedne i počne pisati znanstvene radove jer mu trebaju.

Hegel je mnogo pisao o biti.

Hegel je mnogo pisao o biti biti.

Hegel je mnogo pisao o biti biti biti.

Svakakvih sam se poltrona nagledao u znanosti, ali prateći kako se upravo ti i takvi rotiraju po raznim upravljačkim funkcijama, zaključio sam da je poltronstvo nužan preduvjet za funkciju.

Upravo pročitah da nam treba “indeks akademskog integriteta”. Jest, baš nam to treba, pa da najgori lopovi kao i obično dobiju nove sjajne značkice.

Zašto je “predviđanje” potresa kazneno djelo, a prenošenje poruka neraspadnutih svetaca školskoj djeci nije?

Kaže Novak Đoković da su znanstvenici dokazali da molekule vode reagiraju na ljudske emocije. Divno je što su sve danas znanstvenici uspjeli dokazati.

Vrlo je zabrinjavajuće što razne fantazije o energiji prodaju ljudi koji ne razumiju značenje zakona očuvanja energije.

Oni koji ukazuju da je nešto nedostojno intelektualca tipično sebe smatraju intelektualcima prema čijoj se intelektualnoj dostojnosti treba mjeriti ostatak svijeta.

Sjećam se tipa kojem je glavni argument trebao slijediti nakon uvoda ”kažem ti kao intelektualac intelektualcu”. Ima li uopće uvoda koji je gluplji od toga?

TEORIJA O NASTANKU POSTMODERNIZMA U HRVATA

Kako hrvatsko društvo dugo evoluiraše tako da svaki bezveznjak i dosadnjaković može postati akademik te kako im jedini uvjet za to bijaše da se ne zamjeriš važnim ljudima nego da im se umiliš, nađoše se svi ti silni i umiljati akademici pred zadatkom koji nadmašivaše njihove intelektualne sposobnosti. Trebalo je naime i napisati ponešto o ponečemu, na svim tim promocijama akademika i onih koji njima streme, i trebalo je u tome, koliko se može, biti originalan.

Kako ne mogahu, već po načinu na koji tamo dođoše, nikako biti pretjerano originalni, a pogotovo ne neumiljato originalni, upriješe oni ono inteligencije što imahu u objašnjavanje toga kako je to što oni pišu baš isto kao i oni prije njih zapravo svojstvo vremena i kraja povijesti, kad je "nakon bijelog na bijelom, kada se čini da je sve već viđeno, teško izbjeći da postoje sličnosti u bilo kojem kontekstu".

Nazvaše to postmodernizmom u Hrvata.

Zamišljam eksperte koji u ovom trenutku računaju godišnje padove BDPa na desetinku postotka te rastove BDPa u 2021. godini, također na desetinku postotka i za svaku državu posebno.

Ako čujete hijenu da se buni zbog podjele mesa, uvijek imajte u vidu da hijena to ne radi zbog pravde, nego zbog svog komada mesa.

<< Nema se tu što krivo shvatiti Crtice o znanstvenicima, dio četvrti >>

Zadnji put osvježeno 16. ožujka 2022. godine