Kako se lovi tetrijeb, 6. kolovoza 2025. godine

- Ljudi kažu da treba doći zorom, ali to je posve pogrešno. Treba doći dok je još noć, kakvom zorom... U šumi bude još mrak. I treba pričekati da se polako počne pojavljivati svjetlo, još prije nego što se sunce uopšte vidi. Ona treba dobro osluškivati. Dok ga ne čujete. Znate li Vi kako pjeva tetrijeb?

- Kako ne bih znao. Kao da škljoca, a onda kao da i malo riče. I zaskviči pomalo, kao da mu je grlo promuklo.

- E bravo, baš tako. Kad ga čujete, morate dobro slušati odakle dolazi zvuk, a onda se polako prišunjati prema njemu, jer ga nećete vidjeti, samo ćete ga čuti. I tako, polako, polako, sve dok ga čujete, a čim ga prestanete čuti, čim on zaćuti, morate odmah stati. Zato jer je on opazio da nešto nije u redu, i morate biti mirni kao kamen, dok ga opet ne čujete. Ako budete imali sreće. A onda, opet, polako, polako, sve dok ga ne ugledate. Ako budete imali sreće. Tako se prikrada tetrijebu. A morate paziti i na vjetrić koji sunce ujutro podigne. Ujutro, čim sunce počne grijati zrak, krene se on u šumi kretati, kao vjetrić, jeste li ikad osjetili vjetrić što ga podigne sunce koje izlazi u zoru?

- Jesam. To je od toga što sunce zagrije dio zraka, gdje padaju sunčeve zrake ujutro, a taj se zrak polako počne podizati. Na njegovo mjesto to onda povuče hladni zrak iz šume pa se stvori lijep lahor. Vjetrić. To vam je od razlike u tlakovima, zrak krene da se tlakovi izjednače i onda se stvori lagani vjetar.

- Baš tako. I onda se osjeti onaj lijepi miris šumske vlage i truleži. Pa Vi svašta znate, odakle ste Vi?

- Iz Zagreba.

Trgnuo se malo, nije to izgleda očekivao.

- Iz Zagreba...? Pa kako Vi iz Zagreba, iz velikog grada, znate toliko o šumi i o drveću, o tetrijebima?

- Ma... Čitao sam malo pa sam zapamtio ponešto. A i znam nešto o šumi iz prve ruke. Znam o ovom vjetru o kojem smo pričali svašta iz prve ruke. Nego, recite Vi meni, kakvo je meso tetrijeba? Je li slično kokoši, fazanu, kakvo je, nisam to nikad jeo?

- Nije baš nešto. Tetrijeb voli jesti jelove iglice pa mu meso dobije okus po tome.

- A je li? Pa to i ne zvuči tako loše.

- Ma ne valja, ima neki smolasti okus, nije baš nešto.

- Znate, meni je malo žao tetrijeba, on se puše i galami radi ženki, pravi se važan, malo je gluplje živine od njega. Napuše se i raširi rep, kao puran, a samo da privuče ženke.

- Baš tako! Baš tako...

Stari ima 87 godina, izgleda nevjerojatno snažno, rodom je s Kupresa, ima onu snažnu, dinarsku konstituciju, povisok je, mršav i žilav, nevjerojatno dobra i otporna sorta. Kaže da ga je samo korona u krevet srušila, ali da ni to nije bilo zadugo. Prošao je u životu posvuda po Vojvodini, a do prije deset godina je živio u Bugojnu. Kaže da ga nitko nikad nije dirao, iako je Srbin, ali da nije imao baš nikakvih problema, i da je volio ljude tamo, da je volio ići s njima u lov. Došao je u Banja Luku prije deset godina da bude bliže kćerima. Voli pričati lovačke priče, napričao mi je svašta o medvjedima, kaže da na Kozari sigurno ima pokoji. Nije dugo nikome pričao te priče iz lova, o vukovima i divljim svinjama, čekanju zore i prikradanju tetrijebu, kćerima je sigurno već prilično dosadio pa sam mu ja dobro došao danas. A i on meni.

<< Mama .

Zadnji put osvježeno: 6. kolovoza 2025. godine.