Dobro jutro, 25. travnja 2022. godine

Da ipak objasnim onima koji nisu shvatili, iako sam siguran da je među onima kojima se pojavi moj post 90% njih koji razumiju i bez ovog objašnjenja.

Serijal "Dobro jutro" koji održavam zadnjih jutara i u kojem se pojavljuju fotografije aktera naše društvene scene nije pokrenut zato da bi se netko smijao nečijoj debljini ili krivom nosu. Radi se o ljudima koji izravno ili posredno odlučuju o našim sudbinama i koji su odgovorni za brojne defekte, frustracije i patnju u ovom društvu. Oni koji imaju imalo sluha i soli u glavi ne misle da je Ressler bezazlen tip niti da je mladac "uspio" zato što je tako jako pametan i vrijedan. Ne misle ni da je bezazlen i benigan ni Marin Miletić koji glumi vjerskog zanesenjaka, a usput rajca svoje sljedbenike da obavezno glasaju za Most. Za početak, nijedna organizirana religija nije bezazlena kad se ukorijeni u društvo i kad počne forsirati skup navodno božanski odobrenih vrijednosti, a zapravo propagandu koja tu kastu i klasu održava na vlasti bacajući usput anatemu na sve one koji to ne odobravaju. Mi svim tim popovima i vjeroučiteljima ne možemo ništa jer su blaženo zaštićeni Vatikanskim ugovorima, no svejedno je zanimljivo koliko su mnogi od njih zli, a pogotovo koliko su neobrazovani i nedotupavni. I takvi pokušavaju svima nama utuviti što je to božanski naum koji se njima objavio. Ponekad je dovoljno baciti pogled na fotografiju nekoga od njih pa da nam se to sámo otkrije. I smijeh koji to potakne nije posve zdravi smijeh, nego je uglavnom otrovni, cinični smijeh koji je tek potvrda spoznaje u kakvom društvu živimo i tko su ljudi koje dobar dio tog društva uvažava i koji sebi uzimaju za pravo da nam svima popuju.

Ne radi se tu, naravno, samo o popovima, priča je mnogo šira. Ja obično volim započeti s vrhunskim svjetskim akademicima, nenadmašnim doktorima koji su otkrili kako da masno naplate ono što bi nam svima trebalo biti dostupno u javnom zdravstvu i to dok su obavljali javne funkcije s kojih skliznuše prirodno u privatne zdravstveno-poduzetničke vode. Ili sa suprugama saborskih zastupnika, inače glumicama i manekenkama koje nabrzaka pozavršavaše menadžerske školice pa na prijedlog supruga postadoše savjetnice u ministarstvima. Ili s ubojicama djece kojima se ukazao Isus – šta ukazao, razgovara s njima svakodnevno, a naš narod hrli da čuje što im je rekao. Ili s "očevima" ove države koji su mnogo toga dobrano zasrali i to ne zato što nisu znali, nego zato što su imali u tome svojih interesa i što su bili megalomani koji su mislili da ih povijest treba zapamtiti pa i po cijenu ljudske patnje. Je li skandalozno izrugivati se takvima? Trebamo li ih sažalijevati zato što su nakon svega umrli od raka? Pa svaki će treći od nas dobiti rak, i ja imam jednog, to nikoga od nas ne može iskupiti.

Mi i ne možemo skoro ništa nego se kiselo smijati, ali to ipak barem malo oslobađa. Ova država i ovaj svijet usprkos tome idu jednako dalje, a nama se s ekrana ionako svakodnevno cere razni klauni, cirkusanti, konjokradice, vječni domoljubi, klerikalci, katolibani, prodane duše, preobraćenici, poduzetnici-robovlasnici, lažni menadžeri, lažni filozofi, lažni, a zapravo pravi katolici, ksenofobni mudroslovi, potpaljivači mržnje, zabranjivači u ime ljubavi, vjeroučitelji u tijesnim maijcama, časne koje sviraju Thompsona na gitari, u žutom spačeku, psihijatri, ali uredne, a ne raščupane kose, iznajmljivači parkinga u ime naroda, turbo-narodnjaci, obožavatelji korienskog hrvatskog, dadaisti koje zovu ljevičarima, ugledni uglednici poznati po tome što su ugledni, rektori s mafijaškim ogrlicama, slobodni da kleče, predšasnici, najobičniji fašisti, orbano-slinavci, trumpo-slinavci, čović-slinavci. Ja sam tek odabrao fotografije na kojima se jasnije vidi njihova prava narav. Ja tek svako jutro zaželim "Dobro jutro". Ništa mi drugo i ne preostaje.

Ovaj tekst je nastao 25. travnja nakon negodovanja jedne Facebook prijateljice zbog mojih svakojutarnjih objava fotografija aktera naše društvene scene. Fotografije su, nadam se, bile inspirativne i razotkrivajuće, no prijateljica je u tome vidjela, čini mi se, najobičniju zlobu. Pa iako u tome sigurno ima i doze zlobe, ima i dubljeg razloga zbog kojeg sam objavljivao te fotografije, a tekst je to pokušao objasniti. Kako na ovom blogu objavljujem originalni sadržaj, neću ovdje prikazati fotografije koje sam objavljivao zadnjih desetak jutara na društvenim mrežama nego skice aktera naše politike (ispod) koje sam načinio jučer i prekjučer. Gledao sam da ih skiciram u pozama koje govore o njihovoj naravi i ulozi, iako se možda sva trojica ne uklapaju na isti način u ukupnu sliku naše stvarnosti. Stipe Mesić je svakako trebao biti tu, ali možda tek u drugom redu, nakon izlaganja svih aktera iz prvog reda. Nisam ipak mogao odoljeti njegovom licu, tu se radi o slikarskim razlozima.

<< Iduće godine Pelud: skriveni život cvijeća >>

Zadnji put osvježeno: 25. travnja 2022. godine.