Tjeskoba: Od Biblije do Ciorana

Tjeskoba: Od Biblije do Ciorana (4. srpnja 2014. godine)

Krajem 2012. godine >> napisao sam tekst potaktnut posjetom zagrebačkom sajmu knjiga "Interliber". O prošlom Interliberu nisam napisao ništa. Vrijeme toliko brzo prolazi da je bliži onaj koji dolazi nego onaj koji je prošao.

Vjerojatno ne bih ništa ni napisao da me na moj posjet Interliberu nije podsjetilo nedavno čitanje Biblije. Eto, tako je nastao ovaj post. Pa krenimo.

Na Interliberu sam kupio nekoliko lijepo uvezanih stripova, o kojima ovaj put neću, i dvije knjige. Prva od njih su skupljene bilježnice Leonarda da Vincija (ispod) u novom izdanju (iz 2008. godine) Oxford World's Classic. Dobro sklopljena i uređena knjiga kojoj ipak nedostaje značajan dio Leonardovih inženjerskih skica i tekstova iz madridskih kodeksa koji su otkriveni 1967. godine, dakle prije prvog izdanja ove knjige (iz 1938. godine).

No, ovaj post nastao je zbog druge knjige koju sam kupio: "O nedaći biti rođen" Emila Ciorana (ispod).

Moguće je da je "O nedaći biti rođen" najdepresivnija i najpesimističnija knjiga koju sam pročitao. Knjiga je puna razornog i duboko istinitog cinizma, karakterističnog za Nietzschea, ali joj nedostaju manijakalno-euforični dijelovi koji ipak tu i tamo razbiju i "osvježe" Nietzscheov tekst. Cioran je pisac samo za starije od 18 godina, a i onda samo za one koji već znaju zašto se nisu ubili (u smislu onog Camusovog "Postoji samo jedan doista ozbiljan filozofski problem: samoubojstvo.").

Potrebno je uložiti znatan napor da se takva knjiga pročita i to ne zato što su Cioranove misli ili jezik naporni - upravo suprotno, Cioran je toliko jasan u svojim režućim rečenicama o besmislu, ispraznosti i uludosti svakog djelovanja, da istovremeno izaziva ciničan smijeh i egzistencijalnu nelagodu koja se manifestira kruljenjem u želucu i vrtoglavicom. Za sve one koji navedene manifestacije mogu preživjeti te su stariji od 18 godina, Ciorana svakako preporučujem.

Upravo zato jer sam od Ciorana preuzeo poruku, shvatih koliko je uzaludno i beskorisno bilo šta pisati o takvoj knjizi, i zato o njoj ne bih ni pisao da nedavno nisam čitao "Propovjednika", knjigu Starog zavjeta, ovaj put u prijevodu "Novog svijeta" - to je prijevod (s engleskog jezika) koji zagovaraju Jehovini svjedoci. Postoje, naravno, uglavnom male, razlike u prijevodima Biblije, no ovdje je zanimljiv izbor riječi "ispraznost" za prijevod engleske riječi "vanity". U starijim se prijevodima umjesto "ispraznost" može naći "taština", što je također jedno od značenja engleskog "vanity". No, to "ispraznost" dalo je iznimno pesimističnu notu prijevodu i odmah me podsjetilo na Ciorana. Ideja o ovom postu nastala je na poigravanju s "originalnošću" ove zamisli.

Ali, avaj, čitajući ponovo O nedaći biti rođen, za potrebe ovog ljepljivca, uočih sljedeće:

Čuje se sa svih strana da ako je sve ništavo, raditi dobro ono što se radi nije ništavo. Pa ipak čak je i to ništavo. Da bismo došli do tog zaključka i da bismo ga podnosili, ne moramo obavljati nikakav poziv ili barem onaj kraljevski, kao Salomon.

U ovom odlomku Cioran jasno ukazuje na "Propovjednika" čije se autorstvo pripisuje kralju Salomonu. Dakle, ništa od moje "originalnosti", ali, svejedno, odlučih da ipak napišem ovaj tekst, barem kao brzinski i vrlo ograničeni popis "paralela" između Propovjednika (u prijevodu Novog svijeta) i O nedaći biti rođen (ONBR; ispod).

PROPOVJEDNIK: Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i tako nema ništa novo pod suncem. Ima li išta o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo"? I to već od davnine postoji. Ono što postoji, nastalo je prije nas. Nitko se ne sjeća ljudi iz prijašnjih vremena niti će se itko sjećati onih koji će kasnije doći.

-----------

ONBR: Ono nad čime se više ne možemo sažaliti ne broji se i ne postoji više. Uviđamo zašto nam naša prošlost tako brzo prestaje pripadati, kako bi poprimila lik povijesti koja se više nikoga ne tiče.

PROPOVJEDNIK: I upravio sam srce da upoznam mudrost, a tako i ludost i bezumlje, ali spoznao sam da je i to trčanje za vjetrom. Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je i jada, i tko povećava znanje, povećava bol.

-----------

ONBR: Moja sposobnost da budem razočaran nadmašuje moje intelektualne sposobnosti. Ona je ta koja mi omogućuje da razumijem Budu, ali i ona koja me sprečava da ga slijedim.

ONBR: Što znam kao šezdesetogodišnjak, znao sam jednako dobro i kao dvadesetogodišnjak. Četrdeset godina dugog, suvišnog rada na provjeravanju.

PROPOVJEDNIK: Mudar jasno vidi, a bezumnik hoda u mrklome mraku. Ali spoznao sam i to da sve njih na kraju zadesi isto. I rekao sam u srcu svojemu: "Što će zadesiti bezumnika, to će zadesiti i mene." Čemu sam onda bio mudar, suviše mudar? I rekao sam u srcu svojemu: "I to je ispraznost." Jer sjećanje na mudroga ne traje ništa duže nego sjećanje na bezumnika. U danima koji dolaze svatko će biti zaboravljen. I kako će umrijeti mudar čovjek? Isto kao i bezumnik.

-----------

ONBR: Ako je svojstvo mudraca da ne radi ništa beskorisno, nitko me neće nadmašiti u mudrosti: ja se čak neću udostojiti raditi ni korisne stvari.

PROPOVJEDNIK: Opet sam stao promatrati sva tlačenja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, a nikoga nema da ih utješi. Moć je u rukama tlačitelja njihovih, a nikoga nema da ih utješi. Zato sretnijima smatram mrtve koji su već pomrli nego žive koji su još živi. A i od jednih i od drugih bolji je onaj tko se još nije ni rodio, tko nije vidio mučan posao koji se radi pod suncem.

-----------

ONBR: Ako sam se ranije suočen s mrtvacem pitao: "Što je imao od toga da se rodio?", sada si postavljam isto pitanje pred bilo kojim živim bićem.

ONBR: Tračani i bogumili - ne mogu zaboraviti da sam se i sam kretao u istim predjelima kao i oni, niti da su jedni plakali nad novorođenčadi, a drugi, kako bi dokazali nedužnost Boga, Sotoni pripisivali odgovornost za sramotu Stvaranja.

ONBR: Htio bih biti slobodan, silno slobodan. Slobodan kao mrtvorođenče.

PROPOVJEDNIK: Bolja je jedna šaka počinka nego dvije šake truda i trčanja za vjetrom.

-----------

ONBR: Priznajem, ne radim ništa. No gledam kako sati prolaze - što je bolje nego da ih pokušavam ispuniti.

PROPOVJEDNIK: Svašta sam vidio za ispraznih dana svojih. Pravednik propada u pravednosti svojoj, a zli čovjek dugo živi u zloći svojoj.

-----------

ONBR: Da nema ideje neuspjelog svijeta, prizor nepravde u svim režimima natjerao bi čak i posve bezvoljnog čovjeka u luđačku košulju.

ONBR: Treba se staviti na stranu potlačenih u svim okolnostima, čak i kada su u krivu, a da se ipak ne izgubi iz vida da su i oni zamiješeni iz istog blata kao i tlačitelji.

Inače, o interpretaciji "Propovjednika" lome se koplja, bacite npr. pogled na >> članak u Wikipediji o tome. Nije ni čudo, teško je pomiriti tako pesimističan tekst s vjerovanjem u Boga, a na momente se čak i čini, barem meni kao laiku, kao da je tekst naknadno "omekšavan" dodavanjem referenci na Boga kao vrhovnog autoriteta i jedinog izlaza iz kruga ispraznosti.

Bez obzira na sve, pesimizam kralja Salomona samo je "light" varijanta onog Cioranovog.

Na kraju, ipak vam ne mogu preporučiti da pročitate Cioranovu knjigu. Čemu bi to uopće služilo ...

NADOPUNA: (2.3.2017.) Kad već govorimo o pesimizmu u kontekstu religije svakako ne treba zaboraviti Budizam. O tome, pogotovo vezama s "Propovjednikom", bi se dalo napisati mnogo teksta, ali jutros sam se sjetio Bodhidharme pa ću zasad zabilježiti samo ovu njegovu:

Ne postoji plemenita istina, postoji samo praznina.

"Empty, without holiness", prema prijevodu Thomas Cleary i J. C. Cleary, The Blue Cliff Record (2005).

<< Univerzalna teorija ljubavi

Četiri mudrosti stareca Zosime >>

Zadnji put osvježeno: 2. ožujka 2017. godine