Spomenik u Mirni (28. svibnja 2018. godine, materijal iz 26.5.2018.)

Slovenci imaju rijeku Krku, pritoku Save, koja se u Savu ulijeva tu kod nas, kod Brežica. Ali ta lijepa slovenska Krka nema nikakve veze s našom, još i ljepšom Krkom koja se onako kočoperi i hvasta oko Skradina. Slovenci imaju i rijeku Mirnu, također pritoku Save, koja se u Savu ulijeva kod Sevnice. Ali ta lijepa slovenska Mirna nema nikakve veze s našom, još i ljepšom Mirnom koja se spektakularno i uz kor ptica svih vrsta ulijeva u Jadran kod Antenala. Tko jednom pređe preko mosta u Antenalu, mora se još nekoliko puta vratiti tamo-amo, naprijed-natrag, da bude siguran da je tuda prošao. Tako sam barem ja.

Slovenci imaju i rijeku Savu i to je ista ona Sava kao i naša Sava, ajde dobro, ali slovenska je ovaj put ljepša od naše. Nema ljepše Save od one u Zelencima i Bohinju, tako barem ja mislim. No vratimo se Mirni. Osim rijeke Mirne, u Sloveniji postoji i naselje Mirna i do njega se iz Zagreba može doći ili od Novog Mesta pa malo na sjever, ili od Sevnice pa malo na jugozapad. Mi smo krenuli od Sevnice gdje se put odvoji prateći Mirnu sve do Mirne gdje Mirna i izvire. Put je stalno usječen između dvije strane i stalno je u hladu, što zbog sjene, što zbog svježine Mirne. Ovdje je jedno od nasigurnijih mjesta kad godina ključa, premda se pogled skoro i ne otvara sve do Mirne.

U Mirni se nalazi Spomenik NOB na Rojah (iznad i ispod), premda ga turistički vodiči po Sloveniji obično ne spominju. Spomenik komemorira 106 poginulih boraca NOVa koji su život izgubili u širem području doline Mirne. Tu se nalazi i grobnica poginulih. Ovo je područje u Drugom svjetskom ratu zgrabila fašistička Italiji i slovensko stanovništvo podvrgnula italijanizaciji. To je vrlo brzo dovelo do organizacije otpora i formiranja partizanskih jedinica.

Spomenik ćete teško promašiti ako dođete u Mirnu, nalazi se na posebno istaknutom mirnskom bregu do kojeg vodi lijepo uređena stazica. I spomenik i njegov okoliš lijepo su očuvani i očito se o njima vodi briga.

Spomenik je podignut 1965. godine na dvadesetu obljetnicu oslobođenja. Autor mu je Janez Lenassi.

Koncept spomenika je relativno jednostavan: tri betonska stupa koji podržavaju sferu. Svejedno, vidici koje takva naizgled jednostavna struktura omogućuje su moćni (iznad; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Sfera na takvoj visini iznad zemlje je skoro pa nemoguć objekt. Potreban je trud da ga se održi gore, potreban je zajednički rad onih koji taj pothvat podupiru, ljudi koji podižu ruke i prkose gravitaciji. Prirodni zakoni su neumorni, ali neumoran je i ljudski duh. Ako treba, rijeke mogu poteći uzvodno, preusmjerit ćemo ih. Ako treba. Postoje stvari koje su nužne i postoje stvari koje se mogu promijeniti. Uostalom, filozofi su dosad svijet samo različito tumačili, a radi se o tome da se on izmijeni.

Se dvigne v življenje kdor pade v smrt.

Iz zemlje u nebo, iz smrti u život. Te ideje o uskrsnuću, o smislu i razlogu, nijedna ideologija ne može se olako odreći. Se dvigne v življenje kdor pade v smrt ( >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Ovaj je kraj, kako je to često u Dolenjskoj, podijeljen oko svoje povijesti i naslijeđa. Lokalnog dečka, devetnaestogodišnjeg pjesnika i predanog katolika Lojza Grozda, partizani su 1. siječnja 1943. godine pogubili nakon kraćeg ispitivanja, zaključivši da je belogardejski špijun. Neki izvori tvrde da je Grozde bio zvjerski mučen, što je general Lado Kocijan, zapovjednik Gupčeve brigade opovrgnuo. Tužna i ružna ratna priča. Katolička crkva je Lojza Grozda 2010. godine proglasila svetim.

Mirna je danas prilično mirna. Osim spomenika, tu je i jezerce nastalo valjda proširenjem Mirne, ali nije ni blizu lijepo kao rijeka. Iznad jezerca uzdiže se stari grad koji je u privatnom vlasništvu i koji vlasnik polako obnavlja. S brda na kojem je grad se ne pruža poseban vidik, barem s onih pozicija kojima se može slobodno pristupiti, ali je prostor u debelom hladu. Zrak je ovdje natopljen mirisom bazge.

Djeca u bijelim dresovima na mirnskom igralištu igraju nogomet (ispod). U pozadini se vidi toranj crkve Ivana Krstitelja (Janeza Krstnika).

Ivana Krstitelja često prikazuju žestoko, divlje i snažno. Njegov je lik pomalo izvan kanona kršćanskih svetaca i u njegovom prikazu si umjetnici često uzimaju dodatnu slobodu. Ovaj u Mirni nije iznimka (ispod). Nije nimalo miran. Čudan svetac za tako mirno mjesto kroz koje protječe tako mirna rijeka. Mirna. Ništa, naravno, nije ni blizu tako mirno kao što se to površnom turistu može učiniti.

<< Nad Sevnicom Spomen groblje Lepoglava >>

Zadnji put osvježeno 28. svibnja 2018. godine