Spomen-dom i vila Kumrovec (10. travnja 2018. godine, materijal iz 8.4.2018.)

Mnogo smo puta u zadnjih desetak godina svratili na brdo nad Kumrovcem na kojem se nalazi spomen-dom u bivšoj državi poznat pod imenom Spomen-dom boraca NOR-a i omladine Jugoslavije u Kumrovcu (ispod i iznad, kliknite na fotografije da ih prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Mjesto je jedinstveno. Diše. Zrak je mekan.

Jednom sam ovdje snimao zrikavce u kasno predvečerje kad je sunce već bilo zašlo, a brda u daljini vidjela su se samo neizravno obasjana donjim dijelovima oblaka. Neki dan smo vidjeli mačku i mačka koji mi je još iz daljine pritrčao i počeo se umiljavati i gurao mi glavu u ruke. Imao je krpelja na vratu, jadan, sad ih ima posvuda, posebno na granici Slovenije i Hrvatske. Krpelja sam mu iščupao, a mačor je cijelu proceduru strpljivo izdržao bez mijaukanja i negodovanja. Pametna je to živina.

Arhitekti spomen-doma bili su Ivan Filipčić i Berislav Šerbetić. Za svoj su izvrsni projekt i nagrađivani, a ni danas njihov rad ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Arhitektura se tu uklopila u okoliš potpuno prirodno i lagano. Smještajni dio bio je klasificiran kao hotel B kategorije. Imao je 62 sobe i smještajni kapacitet od oko 120 osoba. 62 sobe postoje i danas, ali teško mi je zamisliti u kakvom su stanju. Zajedničke prostorije uspio sam fotografirati kroz prozore i staklena vrata doma (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji), a nešto i izravno, bez staklene pregrade, jer smo imali sreću nakratko vidjeti i objekt iznutra.

Objekt koji je u prošlom režimu imao snažno ideološko značenje, postao je s dolaskom nove države neželjeno mjesto. Nitko nije znao što bi s njim, a politička elita ga se sramila, dijelom i zato jer su se mnogi od novih "domoljuba" donedavno zaklinjali u vrednote prošlog sustava i prolazili kroz njegove političke škole i spomen-domove, uključujući i ovaj u Kumrovcu. Devedesetih su ga, u atmosferi domoljubnog poleta i nacionalističkog kiča, svjesno i namjerno zaboravili. Nisu tu ni bili, to će reći svima.

Od napada na Vukovar pa sve do 2000tih u objektu su bili prognanici iz Vukovara i okolice, njih između 150 i 200.

Cijeli je spomen-dom i njegovo malobrojno osoblje s dolaskom prognanika i potrebom za njihovim zbrinjavanjem utrpan pod Ministarstvo znanosti ne bi li mu se našla uloga u proračunu. I danas se objekt i 13 djelatnika nalazi na (ne)brizi MZOa i to pod imenom Znanstveno-studijski centar Kumrovec. Vidi se ipak da se o objektu njegovi djelatnici brinu koliko mogu. Zgrade se prozračuju, a okoliš je uredno pokošen, o drveću i cvijeću se vodi briga.

2002. godine Račanova vlada pokušala je u dogovoru s Hrvatskom udrugom poslodavaca u spomen-domu otvoriti poslovnu školu. U te je planove bio uključen i arhitekt Šerbetić. Projekt je zastao i zaboravljen je s promjenom vlasti, ako je ikad uopće i krenuo. Arhitekt Šerbetić umro je prošle godine.

Jedna od ideja bila je i da se u spomen-domu smjesti hrvatski muzej filma. Dom, naime, ima kino-dvoranu s tri stotine mjesta.

Lokalna samouprava desetljećima pokušava oživjeti objekt. Dolazili su navodno zainteresirani Saudijci i Kinezi, razgledavali i dogovarali, ali od svega se do danas nije dogodilo baš ništa.

Brdo na kojem se nalazi spomen-dom lagano kliže. Vidi se to po podignutim pločicama i izdignutim dijelovima terena.

Bregi su poduprti zidom, a na prostoru koji je tako dobiven je izgrađena ljetna pozornica i amfiteatar koji se spušta pod objekt. Na toj je pozornici Hladno pivo imalo svoj prvi nastup.

Danas je Kumrovec u nekom među-vremenu. Izgubio je svoju turističku važnost, ali i lokalno obrtništvo i mala industrija stagniraju ili propadaju.

Netko bi mogao pomisliti da su ratovi već odavno prošli i da su došla vremena kad se povijest može smireno i objektivno sagledati. Taj bi bio u krivu. Nekako ne vjerujem da će spomen-dom dočekati takva vremena, a nisam ni posve siguran da su takva vremena ovdje ikad postojala. Spomen-dom prolazi sudbinu drugih spomenika iz vremena Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije - neki su zaboravljeni, neki su pušteni na miru, a neki su namjerno uništeni. U tom je smislu zanimljivo dodati da je Šerbetić radio s Bakićem na spomeniku u >> Petrovoj gori.

Po spomen-domu hodate na vlastitu odgovornost. Piše to na nekoliko mjesta, a evo sad vam i ja kažem.

S druge strane Kumrovca, na kraju eko-sela, nalazi se vila Kumrovec (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Kažu da se vila može obići, ali samo po danu, jer u njoj nema struje.

Iznad vile je lijepa staza koja se penje na brdo. Forzicije se žute.

Na samom vrhu brda nalazi se spomenik. Križ na mramornom postolju. Na križu piše 1962 - 1994. Imam lagani dojam da je do devedesetih na ovom postolju stajalo nešto drugo.

I ovaj breg se naginje. Vila će lagano otklizati sa svog brda, samo je pitanje vremena.

<< Praslika zime Nad Sevnicom >>

Zadnji put osvježeno 10. travnja 2018. godine