Smrad stoljeća, 30. srpnja 2020. godine

SMRAD STOLJEĆA

Grad je davno prodao dušu
I stoji još samo
Kao smrdljiva ljuštura
Što zaudara na vlagu
I plijesan.
Stoljetna je to plijesan
Iz povijesnih bespuća
Koja se hvata na ciglu
I beton
Koje proždire
I mrvi
Ulazi u pukotine od potresa
I izjeda beton iznutra
"Nadolit ćemo mi još betona
I grad će biti ljepši i stariji
Nego ikad prije."
Tako kažu
Iako je grad odavno prodao dušu
A sav taj silni beton
Pritišće zemlju
I sve klizi niz breg
Polako odnoseći
Slavnu povijest
U betonu i mramoru
Nepodnošljivo tešku
Za zemlju na kojoj stoji
Iako nikad nije uistinu
Stajala
Nego je uvijek
Klizila
Zbog svoje posve neprimjerene
Težine
I sav taj beton i mramor
Koji čuvaju zaštitari
Ima imena mrtvih ljudi,
Povijesnih velikana
Koje drobi plijesan
Tako da svi ulazi smrde.

Tu se više od smrada
Uopće ne može živjeti.

Antonio Šiber, 2020.

<< Sve zbog čega su se zaustavili Građani >>

Zadnji put osvježeno: 30. srpnja 2020. godine.