Smilje iz sirotišta, 24. veljače 2020. godine
SMILJE IZ SIROTIŠTA
(pjesma za Bilju)
Ima djece koja svakog dana
Iščekuju mamu i tatu
I kažu da je samo pitanje trenutka
Kad će doći po njih.
Bude se s nadom
I gledaju prema cesti
Zamišljajući lijepo odjevene roditelje
Kako se grle
I smiju im se šireći ruke.
A ima i nas, siročadi,
Koji znamo da mama i tata
Nikad neće doći
I da smo jedni drugima
Sve što imamo.
Ušuškavamo jedni druge u san
I grijemo se pričama o svijetu,
O svjetlosti i cvijeću i
Što je tko danas vidio.
Smijemo se i poljubimo
Prije nego što zaspemo.
To je naša vrsta besmrtnosti.
Immortelle.
Kao smilje.
(pjesma za Bilju)
Ima djece koja svakog dana
Iščekuju mamu i tatu
I kažu da je samo pitanje trenutka
Kad će doći po njih.
Bude se s nadom
I gledaju prema cesti
Zamišljajući lijepo odjevene roditelje
Kako se grle
I smiju im se šireći ruke.
A ima i nas, siročadi,
Koji znamo da mama i tata
Nikad neće doći
I da smo jedni drugima
Sve što imamo.
Ušuškavamo jedni druge u san
I grijemo se pričama o svijetu,
O svjetlosti i cvijeću i
Što je tko danas vidio.
Smijemo se i poljubimo
Prije nego što zaspemo.
To je naša vrsta besmrtnosti.
Immortelle.
Kao smilje.
Antonio Šiber, 2020.
<< Bilja, pjesnikinja | Neuropsihologija pavijana >> |
Zadnji put osvježeno: 24. veljače 2020. godine.