Siječnjevi i veljače u kolovozu, 19. kolovoza 2019. godine

Kolovoz je na jadranskoj obali i otocima postao potpuno nepodnošljiv. Svi su, kao i mi, došli ovdje da nešto nađu, nešto za sebe što im nedostaje u siječnju i veljači, ne znajući pravo što je to. Zato ovdje ponavljaju uobičajene obrasce iz betonskog siječnja i veljače; žure, kupuju, prisvajaju, nadmeću se, pretječu, pod stresom da ne propuste nešto, iako ne znaju što bi se to ovdje moglo propustiti, a da nije upravo jednako onome za što se boje da ne propuste u betonskom siječnju i veljači. Tako su ovdje svi donijeli svoju gužvu i beton i siječnjeve i veljače i svi su jednako tmurni kao početkom godine kad sanjaju kako će u kolovozu postati neki drugi ljudi, zapravo postati konačno autentični, kad pobjegnu od betonskog života koji ih pritišće.

Ali, avaj, ništa se ovdje nije promijenilo niti se može promijeniti, jer upravo su isti takvi koji bježe od betona i siječnjeva i veljača i stvorili beton i sliječnjeve i veljače, da u njima zauzimaju, stječu i pretječu, troše i kupuju osjetivši ponekad, iako posve rijetko, da postoje sunčani kolovozi i mirisni borovi i more i vrijeme koje drukčije teče, i obećavši sebi da će u kolovozu otići tamo i biti posve drugačiji, autentični, i da će konačno naći ono nešto za čim su žudili, barem nakratko, u siječnjevima i veljačama, iako ne znaju što bi to moglo biti, a da nije uobičajeni siječanj i veljača. I beton.

<< Tatin rođendan Kad sanjam da plačem >>

Zadnji put osvježeno: 19. kolovoza 2019. godine.