Posve očigledne smrti (21. siječnja 2021. godine)

POSVE OČIGLEDNE SMRTI

Bojala se zaspati u stanu
Iza zatvorenih vrata
Jer je bila sigurna
Da će u snu umrijeti
I zamišljala bi zatvorena vrata
Koja nitko ne otvara
I tako tjednima
U potpunoj tišini.
Može li se uopće zamisliti strašnija slika
Od zatvorenih vrata
U potpunoj tišini –
Od toga se može posve poludjeti
Da, od toga se može posve poludjeti
I bolje je o tome i ne misliti.
Treba negdje pobjeći
U šumu, gdje se uvijek nešto čuje
Kakva ptica ili šuškanje lišća
Iako je u šumi teško zaspati.
Uostalom, govorila bi,
Ona i ne smije zaspati
Jer je prate
I kad bi samo malo pridrijemala
Opet bi je odveli u ustanovu
Sa svim onim groznim ljudima
Gdje ona nikako ne pripada
Jer nije luda
Treba joj tek malo mira
I vremena da se sabere.

Ponekad provedemo vrijeme s ljudima
Koji će sutra biti mrtvi.
Objese se o remen hlača u garaži
Ili im pukne srce u šumi,
Od iscrpljenosti
I pitamo se
Kako je moguće
Da su nam njihove
Posve očigledne skore smrti
Promaknule
I da baš ništa u vezi s tim
Nismo učinili
Jer nam je sad
Kad su mrtvi
Posve očigledno
Da se to moralo dogoditi.

Antonio Šiber, 2021.

<< Bozo, Kermit, Pajo i duša svijeta Nekoliko usputnih opažanja >>

Zadnji put osvježeno: 21. siječnja 2021. godine