Po Istri u tri dana 3 (28. travnja 2013. godine, materijal iz 22.4.2013.)

Zemljovid puta po Istri 3

Dan je u Puli (1) započeo kišom. Šteta. No, za Pulu mi treba ionako više vremena nego što imam. U kratkim intervalima pojavljivanja sunca uspio sam fotografirati Arenu (ispod). I to je otprilike to od Pule.

Pulska Arena

Iz Pule prema Rtu Kamenjak (2) krećemo oko 1 po podne.

Rt Kamenjak je najjužnija točka Istre. Do njega se dolazi putićima iz Premanture koji uskoro prestaju biti asfaltirani, ali se autom i dalje može. Uskoro se putići i križanja umnože (ispod) pa se vozač osjeća pomalo izgubljeno.

Rt Kamenjak

Naravno, na Rt Kamenjak treba pješice. Ostaviti auto na početku i uživati u snažnim mirisima trava Kamenjaka (ispod) koje donose naleti vjetra.

Rt Kamenjak

Trave su u cvatu (ispod), osjetim papreni, pomalo izgoreni miris koji dobro poznajem s Krka. Čoban i predani i živčani mali pas usmjeravaju ovce.

Rt Kamenjak

Na Kamenjak se želim vratiti, razgledavam mjesta gdje bih se mogao kupati. Stijene na mjestima izgledaju opasno, a more ovdje sigurno nikad nije mirno. Na samom vrhu Kamenjaka je kraj svijeta (ispod). To je najjužnija točka našeg putovanja. Finis Terræ.

Rt Kamenjak

Medulin (3) je blizu a mi smo gladni pa pokušavamo iskombinirati ručak i razgledavanje. Nažalost, ni jedno ni drugo nam ne uspijeva. Medulin je posve neprivlačno mjesto, a restoran s prihvatljivom ponudom i cijenom nije lako naći. No, Labin (5) nije predaleko pa odlučujemo pričekati.

Na putu do Labina stajemo u Barbanu (4). U "centru" mjesta nalazi se novi spomenik barbanskoj trci na prstenac, sličnoj sinjskoj alci. Od nekadašnje strukture grada malo se sačuvalo, komadić zidina, navodno iz 18. stoljeća (ispod) ...

Barban, zidovi

... i pokoja fasada s ukrasom i balkonom (ispod).

Barban, balkon

Na putu od Barbana do Labina prolazimo kroz dolinu Raše u kojoj se nalazi mjesto Raša. Ovo je posebno, rudarsko mjesto koje ne liči ni na što što smo vidjeli u Istri - nalazi se u udolini između brda i ima izduženi tlocrt koji prati rijeku. Nažalost nemamo vremena za stajanje.

U Labinu (5) nalazimo mjesto na kojem ručamo na istarski način. Ne volim reklamirati restorane, ali ovaj je bio toliko dobar i cjenovno povoljan da sam na samom rubu. Odustajem; nabrojat ću samo ono u čemu smo uživali: istarska maneštra, juneći žgvacet s fužima i labinske krafne (s preljevom od karamela i rakije - apsolutno fenomenalno). Uz chardonnay stolne cijene i odlične kvalitete. Eh, nakon toga svijet izgleda ljepše. Na izlazu značajno pozdravljamo kuharicu koja jednako tako značajno uzvraća. Ovdje bih se sigurno mogao vratiti.

Dan se bliži kraju i kroz Labin prolazimo brzo (ispod). Već smo jednom bili ovdje.

Labin, zvonik

Pred starim Labinom nastao je trg koji nadvisuju kuće u brdu (ispod, >> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji).

Krajolik pred Plominom definira ružni visoki dimnjak u plominskom zaljevu. Sam grad Plomin (6) je grad duhova. Nekoliko stanovnika u gradu koji je praktički napušten (ispod), a koji je u razdoblju antike bio značajno naselje (Flanona).

Plomin, pogled u vis

Na obavijesnoj ploči pred ulazom u grad piše:

Naselje podignuto iznad istoimenog zaljeva još u rimsko doba, o čemu ima dosta tragova. U antici se zvao Flanona, a po njemu je Kvarner dobio ime Sinus flanaticus. Grad kulture i bogatog povijesnog blaga, koji je gotovo napušten nakon 2. sv. rata, ponajviše zbog zamuljivanja luke i iseljavanja stanovništva u Italiju i druga mjesta.
Lukovi u Plominu

Na rubu naselja otvara se pogled prema plominskom zaljevu. Neki je šaljivdžija na jedan od ruševnih zidova, na prozor, postavio ruku lutke. Iz jedne od kuća dolazi glasan smijeh nekoga koji razgovorom na mobitelu pokušava nadjačati preglasan televizor.

Plominski kamen je počela gutati trava (ispod).

Ulice u Plominu

Opatijska rivijera više nije Istra. Preko Lovrana, Opatije do Rijeke, a onda do Zagreba. Gotovo. Po Istri u tri dana.

<< Po Istri u tri dana 2 Dvorac Lužnica >>

Zadnji put osvježeno 28. travnja 2013. godine