Pasji Tao (18. svibnja 2014. godine)

Gunja, Rajevo Selo, Bošnjaci, Račinovci, sve je to poplavljeno. Na tom se teritoriju kojeg Sava podmuklo opkoljava izlila rijeka. Vojska, vatrogasci i organizirani građani evakuiraju stanovništvo. Ljudi plaču dok ih spuštaju s tavana kroz krovne prozore. Nemoćni, posve krhki. Stari.

No, usred svog tog jada, naricanja, tuge, u gumenom čamcu - pas. Žuti mješanac, sličan retriveru protegnuo se, zijeva i maše repom. Pas je sretan. Opet je na zraku, okružen ljudima, a pas voli ljude. Svašta se događa, zanimljivo mu je, a on je na suhom i konačno je izašao iz onog mračnog potkrovlja. Kiša je prestala i dan je prelijep. Pojavilo se sunce.

Pas je možda glup, a možda i nije. Pas ne zna za budućnost, on o budućnosti i ne može razmišljati, ona nije nešto što se uopće pojavljuje u njegovim misaonim procesima, njemu je taj koncept posve stran. On sigurno na nekom nivou dijeli tugu svojih gospodara, ali ne zato što razumije što se događa, nego zato što mu je žao što su oni žalosni. Pas ne zna da će kuću trebati obnavljati, da će šteta biti velika i da možda ništa više neće biti onako dobro kao što je bilo prije poplave. On samo zna da su oko njega neki fini ljudi što su mu dali komadić slanine i vode, da su u čamcu s njim i djed i baba, njegovi gospodari, i oduševljen je što se vozi po vodi. Motor čamca radi, a oko njega promiču kuće i drveće, do struka u vodi. Kakav doživljaj !

Zato volimo pse. Ne zamjeramo im što ne mogu pojmiti budućnost i podijeliti s nama zabrinutost zbog toga. Volimo ih zato što im je i u najgorim situacijama dosta da su uz nas, da nam se vesele i kad je najgore. Ima li ikoga tko nas voli bezuvjetnije i čistije od dobrog psa?

Pas je možda glup, a možda i nije.

Pas, Marija Gorica
<< Ulomak iz "Mizantropa" Povijest >>

Zadnji put osvježeno: 18. svibnja 2014. godine