Društvo uspjeha, društvo nasilja, epizoda 42, 30. rujna 2024.

Mi živimo u društvu nasilja, iako ga nazivaju društvom mogućnosti i uspjeha. U takvom je društvu poželjno nametnuti se, istaknuti se, izdignuti se iznad drugih pa i ako je po cijeni njihove štete. Pogotovo ako je po cijeni njihove štete. U ovom se društvu zapravo i ne govori o drugima i njihovoj patnji, iako se političari i crkve svakako pretvaraju da govore. Svi znaju da političari, popovi i vjeroučitelji lažu, ali svi i glume pripadnost tom "kršćanskom svjetonazoru", navodno blagom, empatičnom i opraštajućem, samo zato što znaju da im je povoljnije ako se izjašnjavaju u kategoriji koja im otvara više puteva prema uspjehu. Nema tu nikakvog bližnjeg ni ljubavi, postoji samo volja za moć. Crkve to, uostalom, najbolje znaju.

"Etika" uspjeha se odavno etablirala u društvu, djelomično i na razvalinama socijalističke ideologije za koju su nam otimači i njihovi ideolozi desetljećima objašnjavali kako je i dovela do rata i patnji i kako je sve ono što je propagirala zapravo sušto zlo. Tako su i ideje o solidarnosti i zajedničkom dobru, o obzirnosti prema potrebama drugog postale znak mrske jugonostalgije, iako ni u onom društvu one nisu snažno zaživjele, ali su barem bile propagirane kao vrijednost. Danas se pak govori o poduzetnosti, uspjehu i kompeticiji, a oni koji ipak ne uspiju, su tu da uspjeh podrže, da mu se dive i da sanjaju o njemu, umjesto o društvu u kojemu bi svima, i njima i drugima moglo biti bolje. Tupavim sanjarima se desetljećima objašnjava da bez uspjeha otimača, ni njima ne bi bilo dobro jer ih ne bi imao tko zaposliti. Njima je dozvoljeno da žive samo s uspjehom otimača i prevaranata, jer bez njihovog uspjeha ne bi bilo ni njihove plaće ni hrane za njihovu djecu. Tako su im barem napričali, a tako uče i njihovu djecu. Nema djeteta koje danas ne želi biti Luka Modrić ili Mate Rimac, oni im se uostalom i smješkaju sa stranica udžbenika. Oni su uspjeli i nema ni roditelja te djece koji neće reći da su sve to oni i zaslužili, da je sasvim normalno da onaj koji je uspio, najbolji igrač sredine terena, unajmljuje jahtu od 160 tisuća eura DNEVNO i navijačima poručuje "Ća je život vengo fantažija?".

Mate Rimac u tvojim je godinama bio zaljubljen u brze automobile. Danas, u ranim tridesetima, najuspješniji je hrvatski inovator i poduzetnik u automobilskoj industriji. Njegov požuri polako recept za uspjeh glasi: Budi ustrajan, uči i ulaži u sebe!

Hrvatska čitanka za 7. razred osnovne škole, naklada Ljevak (2020)

Uistinu, ća je život onih koji sline na uspjeh vengo fantažija? Nitko od te djece u dresovima s kockicama neće "uspjeti", osim u tome da kroz život maltretira i okrada druge, makar i nasitno, kao što će i njega maltretirati i okradati, jer je to ono što su ih zapravo naučili u školi - da grebu, grizu, i ugnjetavaju jedni druge, da se nameću i zlostavljaju, da lažu i da se guraju ispred drugih, da zauzimaju i otimaju koliko mogu. To je nova etika koja se podučava kad se ogoli do svoje suštine, i to stoji iza veličanja poduzetnosti, izvrsnosti, uspjeha i uspješnih. Treba uspjeti pod svaku cijenu, treba igrati trešetu na jahti od 160000 eura dnevno i slušati Olivera, šlajdrati gumama – da svi vide – na najskupljem BMW-u koji postoji. Sve ostalo je neuspjeh i slabost. Ta se fantažija o uspjehu podgrijava u školama, lažnom poviješću o hrvatskim velikanima, onima iz davnine i ovima danas, koji zgrću milijune, postaju vlasnici Bugattija i ulažu u stanogradnju u Dubaiju.

Učenik će:

- razviti organizacijske i upravljačke sposobnosti (planiranje, provođenje planova, praćenje izvršenja, upravljanje vremenom) te sposobnost donošenja odluka, postavljanja ciljeva i prioriteta, rješavanja problema, timskog rada, vođenja; razviti komunikacijske vještine (međusobne i skupinske, prezentacijske i pregovaračke vještine); upoznati pravila učenja i rada u interkulturalnom okružju;

- biti otvoren za nove ideje i mogućnosti, stvarati inovativna, konkurentna i kreativna rješenja; stvarati prilike, a ne ih čekati;

iz kurikula međupredmetne teme “Poduzetništvo za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj”, Narodne novine 7/2019

Društvo mogućnosti i uspjeha je zapravo društvo nasilja. U školama se nasilje pasivno, a često i aktivno potiče, iako umni školski pedagozi i psiholozi nasilnike u razredima nazivaju popularnima, uspješnima, elokventnima i društvenima – danas je, naime, “društveno”, ako su djeca uspješna u okupljanju društva koje svakodnevno ugnjetava slabije u razredu, one koji se nasilju ne žele niti umiju pridružiti. Umni školski pedagozi i psiholozi, pronositelji dobrih vijesti o optimizmu, timskom radu, leadershipu i uspjehu, upravo za te ugnjetavane tvrde da su neprilagođeni i preosjetljivi te da bi morali pohađati psihološke radionice o tome kako da se nametnu i prilagode te da očvrsnu. U isto vrijeme, vrijedni prosvjetni radnici svako malo organiziraju radionice o vršnjačkom nasilju. Financiraju se iz raznih fondova, a broje se i kao uvjeti za napredovanje u viši platni razred.

Nitko više i ne obraća pažnju na nasilnike, tolerancija na nasilničko ponašanje je sve veća. Sve je to samo forma, samo organiziraju radionice i pričaju naširoko o problemu vršnjačkog nasilja, a kada se nasilje pojavi, nitko ne reagira. Školska psihologinja tvrdi da je naše dijete problem jer je nenametljivo i pristojno i ne zna se izboriti za sebe, a ne taj nasilnik.

U školama nije problem nasilnik – to je poželjna pojava u društvu nasilja. Problem su oni koji se nasilju ne žele priključiti.

Društvo mogućnosti i uspjeha je zapravo društvo nasilja. Ako nitko više ne razmišlja o potrebama drugog, nego samo zauzima i otima s ciljem da uspije, onda ugnjetava sve druge. Vidi se to na svakodnevnim, navodno nevažnim stvarima, na tome kako uspješni parkiraju svoje gigantske limuzine na dva parkirna mjesta – neka im, tako i treba kad su uspjeli, oni zaslužuju barem dva invalidska parkirna mjesta. Kako svoju djecu šalju na harvarde i kembridže, kao naša neprežaljena predsjednica, a neuspješnima, na njihovo veliko zadovoljstvo i tupost, bajaju kako trebaju ostati u našoj Hrvatskoj, zbog svojih djedova i roditelja jer je to znak domoljublja i naše hrvatske kršćanske vjere. Kako se liječe na najskupljim privatnim klinikama gdje jedna seansa zračenja tumora košta desetke tisuća eura i čiji vlasnici tvrde da su hrvatski domoljubi te da će svima u našoj Hrvatskoj biti bolje samo ako oni postanu predsjednici, na veliko zadovoljstvo i tupost onih kojima se laže. Ako nemate za radiokirurgiju u privatnom aranžmanu, onda ćete morati biti zadovoljni i s javnim zdravstvom i time da vam svako malo otvaraju i izrezuju jetru. Tako je s onima neuspješnima, ali bit će bolje, ne brinite, samo ako izaberete najveće i najuspješnije domoljube u našoj Hrvatskoj.

Taj je poltron išao sa mnom u razred u osnovnoj školi. Vrlo ograničen momak. Zvali smo ga Slopta jer je igrao košarku i kurčio se skupom kožnom loptom. Bilo je jasno da mu je karijera zagarantirana jer mu je ćaća bio u HDZ-u još od baraka. Dečko je počeo karijeru kao menadžer prodaje u Hrvatskoj elektroprivredi gdje se i dokazao jer je iznimno teško prodavati struju. Kasnije je karijera išla sama od sebe.

Ljudi ne shvaćaju da se svaki "uspjeh", pogotovo onaj koji se dogodio unutar male zajednice, hrvatskog društva, dogodio na njihov račun – nije ni čudo kad ih tako uče i indoktriniraju. Netko je privatizirao zdravstvenu i onkološku skrb, tvrdeći da ćete se tek sad, u njegovoj klinici, moći izliječiti. Nije, doduše, spomenuo one desetke tisuća eura koje su preduvjet i da vas pogledaju. Netko je prodao mliječnu prerađivačku industriju. Nitko se nije ni zapitao otkud je njemu zapalo da je prodaje i kako se uopće dokopao tog socijalističkog mastodonta koji je u našem interesu prodao. Stvar domoljublja. Takva pitanja pitaju samo jugonostalgičari. Netko je prodavao naftu neprijatelju, istim onim četnicima kojima svakodnevno straše, ali čudni su putovi uspjeha i samo se najinteligentniji i najsposobniji snađu i u najtežim situacijama. Nitko se, doduše, nije zapitao, kako je taj dospio u situaciju da uopće prodaje naftu, pogotovo u vrijeme rata, ali takva pitanja pitaju samo jugonostalgičari, koji su, zapravo, i krivi zbog četnika koji kolju po Hrvatskoj – tako djecu uče u školi, a odrasle na izborima.

Mi smo se već naviknuli na sve te lopove, ubojice, lažljivce, podrepaše i ljigavce. Mi smo se već naviknuli da nam propovijedaju s ekrana, kad propagandna mašinerija Lijepe naše hvali njihova veličanstva, njihovu dobrotu i uspjeh, njihovu plemenitu vještinu u beskompromisnom zgrtanju novca sa svih mogućih strana i iz svih džepova.

Ljudsko se društvo, otkad postoji, zbog samoodržanja ne može odreći zločina. Ali zločini su bili prešućivani, zataškavani, sramilo ih se. Danas su ljudi ponosni na njih. To je kuga. Svi smo okuženi, prijatelj i neprijatelj. Naše duše pune su crnih oteklina, uskoro će umrijeti. Tada živimo dalje, a ipak smo mrtvi.

Ödön von Horváth, Mladež bez Boga

Nitko i ne zamišlja bolji svijet, u kojem je svima dobro ili barem bolje, svi doživljavaju život i rad kao borbu i ugnjetavanje onog drugog kojega se mora pobijediti i poniziti.

Današnje je hrvatsko društvo toliko indoktrinirano da je jedini bunt koji još može podržati i pokrenuti najgadnija vrsta bunta, uvijek usmjerena protiv slabijeg, uvijek inspirirana smradom krvi i nasilja i mržnje prema nekome tko je blizu i na kome se ta mržnja može i ispucati.

Bahato nasilje i potpuni izostanak empatije prema životu su preduvjet za uspjeh u ovom svijetu. Među onima koji su uspjeli, koji imaju milijune, ima mnogo sadista. Njihov je smisao za humor idiotski, i silno im je smiješno skočiti s gigantske jahte na labuda i slomiti mu vrat.

Tek ćemo se nagledati društva velikog hrvatskog uspjeha, kako budu prispijevale generacije poduzetne omladine odgojene na obrazovnim reformama koja želi biti Luka Modrić ili Mate Rimac, s rukom na srcu dok svira himna. Tek ćemo se nagledati kršćanske milosti i ljubavi kojima su ih naučili, dok se po vjenčanjima u crkvi i pred Gospom naslikavaju s dvije torbice od po nekoliko tisuća eura, s lijepo počešljanom dječicom u rukama, barem oni od njih koji su uspjeli. Gospa voli Hrvatsku, nogomet, uspjeh i uspješne, to je opće poznato.

. ↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---