Obrazovanje za potrebe tržišta (29. svibnja 2018. godine)

Već je i sam pokušaj odgovaranja na pitanje Čemu služi obrazovanje? nužno osuđen na neuspjeh. Ne mislim pritom da su odgovori koje bi takav pokušaj mogao iznjedriti pogrešni, nego mislim da je spektar onoga čemu obrazovanje služi toliko širok da bi i samo kreiranje konciznog i zatvorenog odgovora bila neka vrsta podvale. Čemu obrazovanje zapravo ne služi? Ima li ičega što će neobrazovan čovjek napraviti bolje od obrazovanog i ima li ijedne djelatnosti, stanja i aspekta ljudskog bivanja kojem ponešto obrazovanja neće koristiti? 1 Učimo zato da u punini pristupimo svojoj i drugim kulturama i zajednici i čovječanstvu kojem pripadamo, da najprije naučimo čitati, računati i pisati i tako sagledamo tisućljetno naslijeđe vrste i stanje u kojem je ona danas. Učimo da budemo ljudi, stoga je odgovoriti na pitanje Čemu služi obrazovanje? podjednako teško kao i na Što je čovjek?.

Čovjek, naravno, nije definiran isključivo tržišnim odnosima, zapošljivoću, visinom plaće i štednjom u banci, premda svi ti faktori danas na značajan način otvaraju ili zatvaraju prostor svemu ostalome i važnijem što čovjek jest. Izuzetno reducirana i u suštini totalitarna, premda sebi tepa da je "liberalna", projekcija čovjeka predstavlja ga prvenstveno kao proizvođača, radnika, vlasnika ili robu. U toj projekciji ti aspekti postaju isključivi preduvjet ljudskom bivanju i na njima se inzistira prije svake druge definicije čovječnosti. Iz tog su očišta vaš "radni doprinos" društvu, "tržišna kompetencija" i zapošljivost preduvjet za sve ostale slobode koje biste kao čovjek trebali uživati. U takvoj reprezentaciji odgovor na pitanje Čemu služi obrazovanje? je posve jasan - služi monetizaciji kompetencija, odn. tržištu.

U toj reduciranoj stvarnosti, obrazovanje za tržište je, između ostalog, i obrazovanje za navodno "stvarni svijet", tj. prihvaćanje sadašnjeg stanja raspodjele moći i načina na koje se ono održava. Jer svako je obrazovanje koje propituje takav sustav funkcioniranja svijeta nužno "neutrživo" tj. bavi se mišljenjem koje se ne može prodati zato jer odbija sudjelovati u proizvodnji statusa quo i proizvodnji općenito, pogotovo na način koji sustav stjecanja nalaže. Takvo se obrazovanje i aktivnosti u "zdravo-razumskom" novogovoru nazivaju "imaginarnim", "nerealnim", a u njih spada sve što se ne može monetizirati, čemu se ne može pripisati razmjenska vrijednost i uklopiti ga u postojeći sustav stjecanja. Obrazovanje je "realno" samo ako se njegov ishod može naplatiti. Zdravstvo je "realno" samo ako se zdravstvene usluge mogu prodati, inače je nužno aktivnost "koju netko drugi plaća", a plaćaju je navodno uvijek oni koji stječu. Ni to, naravno, nije istina, jer su oni koji stječu uspjeli fiksirati i dogmu o tome da su upravo oni zaslužni za sve aktivnosti i poslove koji se u društvu odvijaju i da je oslobađanje njihovog profita od bilo kakvog poreza nužni preduvjet za bivanje svih s dna piramide. Oni s dna dobivaju, dakle, svoje sitne plaće i na njih mogu plaćati poreze samo zato jer su oni koji im navodno omogućuju rad i plaću oslobođeni poreza na svoje gigantske prihode.

Oni s dna trebaju se obrazovati tako da prije svega postanu nešto što se može prodati - roba. U tom je sustavu obrazovanja za tržište ljestvica vrijednosti posve jasna. STEM je vrjedniji od filozofije ili književnosti. Mali programeri robota su vrjedniji (doslovno) od malih pjesnika i slikara. Puno je vrjednije znanje npr. kodiranja i proizvodnje aplikacija koje na selfie fotografije lijepe svinjske uši i njuške od dobrog poznavanja npr. povijesti filozofije ili njemačke književnosti. Tržište sačinjeno od ljudi obrazovanih tako da se većinom zadovoljavaju lijepljenjem svinjskih ušiju na selfije ne zanima njemačka književnost nego nove aplikacije sa sve smješnijim svinjskim ušima. U tom je smislu programer svinjskih ušiju dobro obrazovan za tržište i dopušta mu se da svojim radom stječe svoj mali dohodak. Znanje eksperta za njemačku književnost proglašava se zastarjelim, nepotrebnim i neprilagođenim potrebama tržišta. U cijelom se procesu ovog tržišno vođenog vrednovanja ne razmišlja o vrijednosti obrazovanja za društvenu zajednicu i za pojedinca odn. za konkretnog eksperta za njemačku književnost ili onoga za mobilne aplikacije za svinjske uši - taj efekt ne ulazi u najgrublje parametre monetizacije pa onda ni u vrednovanje obrazovanja. Jedina je vrijednost koju obrazovanje za tržište priznaje ona koja se može izbrojati u valuti. Cilj obrazovanja za tržište postaje tako posve suprotan platonskom akademskom idealu. Umjesto da obrazovanje odvrati od stalnih promjena iskustvenog svijeta i usmjeri na ono nepromjenjljivo i osnovno, na principe i bitak iza pojavnosti, ono treba žustro pratiti ono promjenjljivo i trendovsko, što se može prodati danas i sutra. Ružičaste svinjske uši u trendu su danas, a sutra bi već mogli biti kozji rogovi. Usklađivanje obrazovanja s ovim trendovima često se naziva reformom.

Iz drugog, posve suprotnog očišta, prešutne pretpostavke koje su postale dio "zdravog razuma" se razotkrivaju, ukazuje se da one nikako nisu nužne ili "prirodne", evolucijski i znanstveno opravdane kao što se to svakodnevno utuvljuje. Uređenje društvenih odnosa nije naime podložno istoj vrsti prirodno-znanstvene analize kao što je to npr. nastanak zvijezda ili kemija spontanih reakcija. Propaganda statusa quo htjela bi i sadašnju ekonomiju i odnose moći prikazati kao nužnost prirodno-znanstvene vrste, često hineći prirodno-znanstvenu metodologiju da opravda takvu ekonomiju i takve odnose. Potpuno razumijevanje i razotkrivanje ove propagande i dogmi koje na njoj nastaju nemoguće je u kontekstu obrazovanja za tržište i zahtijeva obrazovanje šire, i mnogo manje utržive vrste. U najnovijoj inačici "zdravo-razumske" propagande koja se prodaje kao "novi optimizam", a zapravo se radi o najobičnijem voltaireovskom panglossizmu, postojeći odnosi moći i njena koncentracija u rukama nekolicine prikazuju se kao dobrobit za društvo u ukupnosti. Podaci o produženju životnog vijeka, o smanjenju smrtnosti novorođenčadi i broja poginulih u ratovima prikazuju se kao "matematički" argument za valjanost i uspješnost sustava stjecanja, premda su ukupna sredstva utrošena u taj "neviđeni" napredak donjih desetak posto najsiromašnijih neusporedivo manja od sredstava koja su otišla ka 1% najbogatijih. Dodatnih 25 centi prihoda po glavi najsiromašnijeg veliča se kao trijumf prosvjetiteljskog, znanstvenog i tehnološkog duha napretka, a zapravo se radi o apologiji statusa quo i neprikosnovenosti pozicije onih najbogatijih čije se besramno bogatstvo proglašava preduvjetom za bivanje i "napredak" masa najsiromašnijih. Ovo je, naravno, najbolji od svih svjetova, a svaki drugi koji se može zamisliti je posve nemoguć.

Statistika se, naravno, može uvijek koristiti u sustavima s mnogo sudionika, no fenomeni koji se daju u nekoj mjeri statistički opisati odvijaju se na dnu i sredini raspodjele bogatstva, dok je onaj dio koji pokriva pravu ekonomsku moć, koncentriranu u rukama malog broja aktera, efektivno ne-statistički i ne ovisi o matematici nego o hiru, slučajnosti i psihologiji. Paradoksalno, upravo se matematički provjerljive konstrukcije koriste za stvaranje virtualnog prostora ekonomije, virtualnog novca koji se lokalizirano i kontrolirano generira iz ničeg i koji u balon u koji se upuhuje usisava stvarne vrijednosti i stvarno vlasništvo nad resursima, nad zemljom, vodom i zrakom. Taj je maligni scenarij moguć i ponavlja se zahvaljujući tome što je sadašnji sustav takav da je sve resurse i preduvjete za elementarnu egzistenciju navezao na sektor imaginarne "ekonomije" (monetizirao), koja se, posve perverzno, predstavlja kao jedina realnost. Uostalom, ona se temelji na "matematici", na postocima, očekivanjima, ugovorima i obvezama, no zapravo se u suštini radi o sustavu namještenog klađenja u kojemu je ishod uvijek takav da moć i vlasništvo protječu od dna piramide prema njenom vrhu, a ekosustav se rapidno iscrpljuje. Jedan je od ciljeva "obrazovanja za tržište" i održavanje te predstavljanje takvog sustava "poštenim", s obzirom da daje navodno jednaku mogućnost za dobitak i uspjeh svima. Čak i kad se ovo ne eksplicira, činjenica da se nužnost takvog sustava ne propituje znači zapravo da se predmnijeva da nijedan drugi nije moguć.

Stalno utuvljavanje i proizvodnja navodnog zdravog razuma razlog je što su današnji, posve globalizirani ekonomski i financijski odnosi iz kojih proizlaze i jasni odnosi moći, postali dogma koja se više i ne propituje i zlatno tele kojem se klanja. Danas se praktički podrazumijeva da se obrazovanje, kao i čovjek, promatra kroz prizmu koristi za sadašnji model stjecanja i raspodjele moći ili "tržišne ekonomije", kako se današnjem modelu ponekad tepa. Radi se o eufemizmu i namjerno iskrivljenom, navodno zdravo-razumskom novogovoru, jer je sve jasnije da ni tržišta u koje se današnja dogma zaklinje nisu slobodna kad se radi o vrlo pojedinačnim i konkretnim financijskim interesima koji u svoju obranu i spas mogu mobilizirati cijele države. Takvi su odnosi moći i proizvodnje navodna "realnost", a postojanje uskog sloja vladara svijeta koji posjeduje praktički sve, navodna "nužnost" odn. "prirodna" posljedica ekonomskih i proizvodnih odnosa koji su navodno jedini koji funkcioniraju.

Krajnja instanca tržišne indoktrinacije odvija se na poslovnim školama koje dodjeljuju MBA (Master of Business Administration) titule. Donekle je smiješno što te institucije proizvode kadrove koji ne posjeduju nikakvo konkretno znanje, osim pravovjernosti. Program se poslovnih škola, naime, uglavnom svodi na hinjenje znanstvenosti "tržišnih" dogmi - radi se o brzim tečajevima i pokojem satu iz elementarne matematike i postotnog računa koji vam omogućuju da s potvrdom u džepu širite poslovno evanđelje. Steknuti MBA stupanj daje vam auru čovjeka koji "razumije kako tržište radi", koji je posvećen i amenovan, upućen u mehanizme. Stoga se i političari, čak i kad imaju koliko-toliko autentično i istinsko obrazovanje, npr. inženjersku fiziku, vole kititi MBA titulama pokazujući tako da su ljudi od "stvarnosti", a ne od fantazije.

Jutarnji, glupost

"Tržište", a zapravo interes moćnih, htjelo bi biti nadređeno obrazovanju, premda "tržište" i sadašnje stanje tehnologije koje i omogućuje nagomilanu moć proizlaze iz obrazovanja i znanosti odn. prijenosa i unaprjeđivanja kulture i tehnologije kroz tisućljeća. Svjedočimo obratu vrijednosti i reverziji fundamenata. Obrazovanje nije više preduvjet za tržište, nego su kapital i tržište preduvjet za obrazovanje. Svo obrazovanje koje ne udovoljava tržišnim kriterijima nema razloga da postoji i nužno je teret koji netko navodno mora platiti, a plaćaju ga svojom milošću i dobrotom, naravno, oni koji stječu od rada drugih i napuhuju toksične balone imaginarnog novca. Obrazovanje koje odgovara tržištu nema više vrijednost u kontekstu doprinosa svijesti pojedinca te stanju zajednice i međuljudskih odnosa u njoj koji se ne mogu svesti na kupoprodaju. Ta je perverzna slika svijeta postala posve uobičajena i milijuni ljudi svakodnevno u nju zure, prihvaćajući svu ružnoću iskrivljenih lica i debelih skrivajućih slojeva boje kao istinu - to je slika realnog svijeta i nijedan drugi ne može postojati.

Ako prepustimo tržištu, a zapravo interesima vlasnika, da definiraju obrazovanje, onda možemo biti sigurni da ćemo dobiti obrazovanje koje će biti uškopljeno, nesposobno udahnuti slobodnu misao i viziju drukčijeg svijeta u one koji se obrazuju. Od svih najavljivanih krajeva povijesti, možda je ovo upravo put prema sigurnom kraju povijesti, prema bezumnoj i posve neobrazovanoj perpetuaciji malignog sustava koji neće imati nikakvu alternativu jer je više nitko neće moći zamisliti. Takvo je, dakle, obrazovanje za "tržište". Radi se o indoktrinaciji - izravnim ili prešutnim uputama za jednoznačno mišljenje koje uvijek proizvodi željeni ishod. Samo za koga?

1 Pretpostavljamo ovdje da govorimo o pravom obrazovanju koje se odvija s najboljom namjerom da ponudi istinite informacije, što je moguće cjelovitiju sliku, a i višestruka gledišta, ukoliko nisu u suprotnosti s podacima - u suprotnom, ne govorimo o obrazovanju, nego o indoktrinaciji.
<< Nekoliko crtica o optimizmu .

Zadnji put osvježeno 30. svibnja 2018. godine