Nešto drugo, 13. svibnja 2021. godine

Kako starim, shvaćam da je ono što vrednujem u čovjeku "nešto drugo". Ne oduševljavaju me više, kao kad sam bio mlad, majstori jednadžbi i teorema, slikari, ljudi od jake misli i riječi, svaki put shvatim da je ono što u čovjeku vrednujem i što od sebe tražim "nešto drugo", čak i kad vidim one koji se posve iskreno žrtvuju za druge, dajući neštedljivo sve od sebe da poprave komadić svijeta za koji misle da je u njihovoj odgovornosti. I svaki put kad zaključim da je ono što u čovjeku vrednujem "nešto drugo", ostaje mi sve manje onih u čijem se društvu uopće mogu zadržati i gledam na svoju prošlost kao na niz slijepih ulica iz kojih sam naposlijetku ipak izašao, umjesto da se u jednoj od njih zaglavim, ali i dan danas, skoro posve sam, nemam pojma gdje idem i što je to "nešto drugo" što tražim. Što, zapravo, od sebe tražim.

<< Znanost spektakla i pandemije 2 Na palubi broda >>

Zadnji put osvježeno: 13. svibnja 2021. godine.