Nemogućnost helikoptera (27. travnja 2016. godine)

Što je to tjeralo Leonarda da sanja, da žvrlja one svoje sulude skice, krila, tenkove, parobrode i helikoptere? Zamišljam starog bradonju kako negdje na brijegu, u hladu trešnje sniva anđele. Kako lete.

Ali anđeli su to, njima je dostupno i ono što nama nije i oholo bi bilo snivati što nam Bog nije dao. Jer u ljudskoj prirodi nije da leti, u ljudskoj prirodi nisu krila ni helikopteri, u ljudskoj je prirodi da pati i puže. Ma nemoj?! To je možda u tvojoj ljudskoj prirodi, u Leonardovoj i mojoj nije.

I nije Leonardo prestao sanjati letenje samo zato što nije uspio poletjeti, kojeg je sanjara još neuspjeh obeshrabrio? Nismo ovdje danas zbog onih koji su uporno vikali "Ne može!", nego zbog onih koji su vikali "Može, može!", koji su vidjeli dalje od drugih i koji nisu dopustili da ih sputa njihova "ljudska priroda" i urlanje pravovjerne gomile. Koji su htjeli biti anđeli. Koji lete.

Jer opće je poznato da je helikopter nemoguć. Probao Leonardo, probali mnogi poslije njega. Ne može. Isprobano je to davno uz katastrofalne posljedice, ljudske žrtve, neotvorene padobrane, uplakane supruge i majke kojekakvih budaletina. Ne ide to, nije u ljudskoj prirodi.

E tako, kad vam drugi put kažu kako je pravednije društvo nemoguće, kako je isprobano, kako su čak i Nijemci isprobali pa nije išlo, kako nije u "ljudskoj prirodi", recite im fino da ni helikopter nije moguć. Probao Leonardo. Ne ide.

Leonardo da Vinci. Helikopter.
<< Bućan u MSU Teme 'Petog dana' u sezoni 2015/2016 >>

Zadnji put osvježeno: 27. travnja 2016. godine