Mačka Marta, 21. srpnja 2018. godine

Mačka Marta (felis silvestris catus) živi na selu. Doduše, nije to ono pravo selo iz slikovnica i lektire, ima i asfalt i struju i vodu, a Marta ne živi uz kokoši i svinje, nego uz kosove i krtice koje rovare po travnjaku moje mame. Došla je kao skitalica, bojažljivo moljakajući za komadić slanine ili čegagod, a onda bi ga zgrabila i pobjegla negdje da ga na miru i bez straha pojede. Pa se opet vraćala. I tako to ide, uvuče se mačka pod kožu, valjda. Ime je dobila kod prvog posjeta veterinaru, jer je nužno da mačka u dokumentaciji ima nekakvo ime. Pa ga je mama ispucala, onako, otprve. Sad je Marta nešto kao kućna mačka, premda i dalje dio vremena provodi skitajući se oko kuće i po selu. Ima rođake tamo bliže centru sela pa ih ponekad ode obići. Tamo se pred njima pravi važna i priča im o svom uspjehu, kako joj je sad lijepo i kako je hrane specijalnom hranom iz konzervi i vrećica. Sa svime što jednoj mački treba.

Kad vidim Martu, ne pada mi na pamet Erwin Schrödinger nego Alan Watts. Kad su Wattsu neki, prvenstveno američki budisti predbacivali da ne meditira redovito sjedeći (zazen), Watts im je rekao: Mačka sjedi dok ne završi sa sjedenjem, a onda ustane, protegne se i odšeta. Tako i svojeglava princeza Marta. Ona radi samo ono što je njoj po volji, mazi se kad joj odgovara, spava kad joj se prispava, a karakter joj je velik kao neboder. Michel de Montaigne se još 1580. godine u vezi s mačkama pitao: Kad se igram s mačkom, kako da znam igra li se ona sa mnom, a ne ja s njom? Tako je to s mačkama.

Marta je sušta elegancija. Recimo, kad podigne rep pa paradira šetkajući se gore-dolje, ali i inače, svakog trenutka. Watts u vezi s tim kaže: Način na koji životinje žive, svatko im zavidi, jer, gledajte, mačka, kad hoda - jeste li ikad vidjeli mačku koja načini estetsku pogrešku? Jeste li ikad vidjeli loše formiran oblak? Jesu li ikad zvijezde bile loše posložene? Kad gledate pjenu kako se slama na obali, je li ikad stvorila loš uzorak? Nikad. Elegancija mačke je mačkastost sama, nema u tome ničeg posebnog zapravo. Ali opet ... Marta je možda jedna od najelegantnijih mačaka ikad.

Kad mačka pada s drveta, ona se prepušta. Postane potpuno opuštena i mekano prizemlji. Ali kad bi mačka počela padati s drveta i naglo pomislila da ne želi pasti, postala bi napeta i kruta, a u prizemljenju bi od nje ostala samo vreća slomljenih kostiju. Na isti način, filozofija taoizma je da svi padamo s drveta, u svakom trenutku svojih života. Zapravo, u trenutku kad smo rođeni gurnuti smo s litice i padamo, i ne postoji ništa što bi to moglo zaustaviti. I zato, umjesto da živimo u stanju stalne napetosti, hvatajući se za sve moguće stvari koje zapravo padaju s nama jer je cijeli svijet nepostojan, budimo poput mačke.

What is Tao?, Alan Watts, moj prijevod

Nažalost, Marti je dijagnosticiran rak pluća i ponekad ima teške napadaje kašlja i brzog disanja, kad se ne može skoro ni pomaknuti bez napora. Nisam veterinar pa ne mogu reći sa sigurnošću, ali meni se čini, a i nadam se da je dijagnoza možda pogrešna jer mene to podsjeća na moje napadaje astme. U svakom slučaju kortikosteroidi joj pomognu do iduće nevolje. Marta ne može ni mijaukati, a čak i u izuzetnim situacijama od nje se čuje tek glasić koji podsjeća više na sitno i hrapavo režanje nego na glasanje mačke.

U međuvremenu se Marta izležava (zato je dobar model; iznad i ispod), šunja po rajskom vrtu, traži hlad ispod velikih listova hoste i u gustišu lovor-višnje, a tu i tamo pokušava uloviti i voluharicu ili krticu, uglavnom sa slabim uspjehom.

NADOPUNA (8.9.2018.): Ova skica Marte dok drijema (ispod), negdje između sna i jave, stanja tipičnog za mačke koje može potrajati satima naslikana je 5. rujna. >> Kliknite na sliku da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji.

<< Vajgela Kupina >>

Zadnji put osvježeno: 21. srpnja 2018. godine.