Luda (14. svibnja 2024. godine)

To je na neki način bila funkcija lude. Podsjećala vas je na vašu konačnost; vašu smrtnost; i smrt, na kraju - nekako na isti način kao što su redovnici na stolovima u svojim ćelijama držali lubanju koja se ceri. I sve se to danas, naravno, smatra vrlo morbidnim, jer smrt danas vrlo, vrlo snažno potiskujemo.

[…]

Danas ne volimo da nam itko sugerira kako naše društvene institucije nisu posve ozbiljne. Ne možemo to podnijeti zato što smo previše nesigurni. A to je vrlo opasno stanje stvari. I zato je doista krajnje vrijeme da se, na mnoge načine, ponovno uvede institucija lude.

[…]

Luda nije u istoj klasi kao i redovnik. A da bismo u potpunosti razumjeli njenu ulogu, moramo se pozabaviti nizom preliminarnih stvari, od kojih je najvažnije razumjeti prirodu društvene institucije. Jer, vidite, stajalište lude je da su sve društvene institucije igre. Ona na cijeli svijet gleda kao na igru ​​i zato - kad ljudi svoje igre shvate ozbiljno i namjeste stroge i pobožne izraze lica - luda se cereka; zato što zna da je sve to igra.

[…]

Društvene institucije zadiru mnogo dublje od svega što smo spomenuli. A najvažnija je vrsta društvene institucije ona koja se tiče igranja uloga: onime tko jeste. Kad postavimo pitanje "Tko si ti?" ljudi razmišljaju o njemu na dva načina. Jedna će osoba, na pitanje "Tko si ti?" odgovoriti: "Ja sam liječnik." Druga će osoba zašutjeti jer shvaća koliko je pitanje duboko. Shvaća da su ga pitali što je njegov ego. Ali mnogi ljudi to ne shvaćaju kada ih se pita: "Tko si ti?" Primijetio sam izvjesne poteškoće u mojim istraživanjima raspravljajući o identitetu s ljudima; a to je da se fiksiraju na svoju ulogu i koriste je za opis svog identiteta: svoje ime, svoju obitelj, svoje mjesto u društvu, što rade, koji su im hobiji i tako dalje - sve su to uloge.

A tu je i uloga igranja likova. Svi su ljudi više-manje naučeni glumiti. Svi smo mi loši glumci od samog početka. Školovali su nas za glumu od djetinjstva, iako se to nije tako zvalo. Zvalo se obrazovanje, zvalo se odgoj. Ali veliki dio toga je školovanje za glumu. I vrlo brzo naučite, kao dijete - od svojih vršnjaka i od svojih roditelja - koji su postupci prikladni, a koji nisu. Briga svih roditelja je da njihovo dijete nauči ulogu u životu i da ima identitet po kojemu ga se može prepoznati.

[…]

Ali kada ljudi shvate igre ozbiljno - a dio zabave u igri je da je shvaćate ozbiljno - oni steknu stav koji se ludi čini napola smiješan, a ponekad i pomalo jadan. Dobra luda zapravo i nema želju smijati se ljudima jer, ako su osobe užasno ozbiljno upetljane - poput onih koje kolokvijalno zovemo uštogljenim štreberima - luda ih žali zato što oni žive uskraćene živote.

- Alan Watts, moj prijevod dijelova predavanja The Joker

<< Becker i Keen O trešnjama i mačkama >>

Zadnji put osvježeno: 14. svibnja 2024. godine