Kroz vrata sreće Žanca (21. rujna 2011. godine, materijal iz 17. rujna)

zemljovid puta, Žanac

Dvoumio sam se oko objavljivanja ovog zapisa s pješačenja na Krku. Prvo, nisam ga doživio punim plućima jer mi pluća nisu dobro radila dok sam hodao. Drugo, ni na jednom dijelu puta nisam osjetio ushit, nisam vidio nešto što me je podignulo. Ali, možda je to i zato jer se nisam osjećao najbolje pa je ipak najbolje da sami procijenite.

Ovo pješačenje počinje s područja koje se zove Žanac. Kad prođete Treskavac ponad Punta i kad se cesta počne spuštati u baški "kanjon", nakon što prođete vidikovac s desne strane puta na kojem je slovo glagoljice, s lijeve strane ceste vidjet ćete bijelu zgradu, a preko puta nje je parkiralište. Bijela zgrada je nekad (i sad?) navodno bila disko-klub, a na njoj se vide izblijedjela slova koja ispisuju ime Porta Fortuna.

Na zemljovidu puta na slici iznad to je područje, početak puta, označeno crvenom kružnicom. S parkirališta cestu treba oprezno prijeći jer je nepregledna, a put kojim treba poći je očigledan - zatvoren je teškom rampom pored koje stoji znak na kojem piše da je prolaz dozvoljen samo vozilima s posebnom dozvolom. Šteta, jer je put širok i moglo bi se njime voziti bez većih problema, čak i automobilom koji nije terenac.

Žanac, putkokaz

Na početku puta stoji putokaz prikazan na fotografiji iznad. On vam kazuje da je onima koji su dovoljno uporni moguće na ovaj način doći i do Vrbnika.

Crnac

Put je širok i lagano se uspinje. Odlično za rekonvalescente. Okrenete li se, vidjet ćete iza sebe brdo "preko puta" (fotografija iznad). Ta se područja zovu Straževnik i Crnac i početni su dio puta opisanog u postu >> Treskavac - Veli vrh - Obzova. Na fotografiji ispod vidi se isto područje iz malo drukčije perspektive, ali i put kojim se uspinjete. Tek ste na početku.

Crnac, Straževnik

Kad dovoljno odmaknete, put skrene udesno, posve se izravna i uđete u "utrobu" planine. Tamo je potpuno ravno, pogled se izgubi u daljini, i osjećate se gotovo izgubljeno, kao u pustinji. Jedan takav pogled prikazan je na fotografiji ispod. Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostruko većoj rezoluciji.

panorama

Ovce se skrivaju u hladu, a lokve su suhe (fotografija ispod; pogled je, za razliku od prethodne fotografije, usmjeren preko puta, prema Velom vrhu i Obzovi). Sreća da mi imamo vode. Ipak nismo ovce.

isušena lokva

I tako se to nastavlja. Dalje i dalje. Sve do lokve kojoj ne znam ime, a koja je prikazana na fotografiji ispod. Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostruko većoj rezoluciji. U toj lokvi žive vilin-konjici i dvije žabe, osim ako nisu skuhane, jer se baš i nisu micale.

panorama

Negdje na tom mjestu odlučili smo da dalje ne idemo pa smo skrenuli prema "kanjonu", ali se nismo imali snage probiti kroz suhozide koji su nam se ispriječili. Radi se vjerojatno o točki koja je na zemljovidu označena plavom kružnicom, dakle negdje oko Kričamske glave. Dodatno, izgled suhozida koji se vidi u pozadini lokve sugerira da se radi o Franičevskoj glavi, pa sam prilično siguran da sam dobro identificirao mjesto. Premda više nismo imali snage i volje da tražimo dobar vidikovac, našli smo draški bunar koji na zemljovidu nije označen (fotografija ispod). Draški bunari su strukture posebno ograđene tako da ovce u njih ne mogu ući i voda koju sadrže navodno je namijenjena za ljude. I u ovom je bunaru bilo dosta vode. Ne znam bih li to baš popio.

draški bunar

Teško mi je reći koliko put traje za posve zdrave ljude, ali radi se vjerojatno o oko sat i pedesetak minuta.

<< Lubenice Vražji zeleni mužek >>

Zadnji put osvježeno 21. rujna 2011. godine