Kralježnica kao antigravitacijski stroj (10. studenog 2017. godine)

Predavanje Kako se usprotiviti sili i nepravdi: kralježnica kao antigravitacijski stroj održao sam 8. studenog 2017. godine u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu na poziv muzejske savjetnice Nade Beroš (iznad; kliknite na strelicu u prozoru da započnete streaming predavanja s YouTubea). Povod za predavanje bila je stogodišnjica rođenja Vjenceslava Richtera, a održano je u okviru njegove retrospektivne izložbe Buntovnik s vizijom.

Predavanje se prije svega bavi utjecajem gravitacijske sile na stvaranje oblika, počevši od onih svemirskih i planetarnih, pa do onih sićušnih i zemaljskih, kad gravitacija određuje način rasta borove mladice, oblik stabla, planine, ali i nas kao uspravnih bića koji se kralježnicom odupiremo toj stalnoj sili koja nas povlači na dno.

U predavanju se dotičem i Richterovih radova, pogotovo njegovog briselskog paviljona (1958. godine), skulpture Nada te njegovih "antigravitacijskih" crteža. Ipak, glavna linija predavanja tiče se arhitekture i biološkog dizajna temeljenog na kombinaciji krutih i mekanih i rastezljivih elemenata te ideje o tzv. tensegrity dizajnu kojeg su propagirali Buckminster Fuller i Kenneth Snelson. Donekle slične zamisli mogu se naći i u ponekim radovima Vjenceslava Richtera. Sve sam to povezao s biološkim analogijama te "dizajnom" biljaka i životinja, gdje sam koristio uvide D'Arcyja Thompsona, a inspiraciju crpio i iz njegove fenomenalne knjige On Growth and Form koja ove godine slavi stogodišnjicu.

Kako se usprotiviti sili i nepravdi: kralježnica kao antigravitacijski stroj

Antonio Šiber

Gravitacija je fundamentalna sila zaslužna za okupljanje tvari u svemiru u zvijezde i planete. Bez gravitacije kao upaljača nuklearnih procesa u zvijezdama ne bi bilo ni atomarne raznolikosti u svemiru, a ni nastanka većih atoma na kojima se temelji život. Mi ni ne znamo mogu li se uopće embriogeneza i fetalni razvoj ispravno odviti u bestežinskom stanju. Gravitacija na fundamentalan način određuje život, našu vrstu i dizajn naših tijela. Sav dovoljno veliki život, naime, pogotovo na kopnu, mora se i odupirati gravitaciji. Naši oblici i raspored krutih i mekanih elemenata u našim tijelima, evoluirali su tako da podnose gravitaciju. Kako smo prošli evolucijski put od četveronožnih do dvonožnih životinja, kralježnice su nam evoluirale od strukture čija je uloga bila slična ulozi mosta do strukture koja je sličnija jarbolu ili stablu drveta. Njen uspravni položaj trpi gravitacijsku silu, a suprotstavlja joj se elastičnim prigušenjem, diskovima, hrskavicom, zglobovima i ostalom rafiniranom koštano-mišićnom arhitekturom koja gravitacijsku silu redistribuira po elementima strukture. Evolucija dizajna organizma je u tom smislu evolucija "antigravitacije". I arhitektura je u tom smislu "antigravitacija". To je način da se usprotivi sili privlačenja Zemlje.

U predavanju ću se posebno osvrnuti na radove Vjenceslava Richtera čija je preokupacija gravitacijom zanimljiva i s arhitektonskog i s umjetničkog aspekta, a oba aspekta su temeljito prepletena sa značenjem gravitacije u širem znanstvenom kontekstu.

NADOPUNA: (10.11.2017.) Upravo se vratih sa sajma Interliber gdje sam prelistao Richterovu knjižicu Moj misaoni prostor te se sa zadovoljstvom uvjerio da je moja konstrukcija stabilnosti njegove skulpture Nada, koja je jedan od poticaja za moje predavanje, na posve pravom putu (ispod). Naime, i Richter govori o napetosti i trenju u točkama dodira lukova i sajle te skulpture. Posve sam zadovoljan time :)

<< Snopovi, klupka, užad i čvorovi Između provincije i provincije >>

Zadnji put osvježeno: 10. studenog 2017. godine