Korita Mostnice i Voje (10. kolovoza 2016. godine, materijal iz 3.8.2016.)

Krave, Stara Fužina

Polazak je malo iznad Stare Fužine, a kakav bi to polazak bio bez krava? S planinama u pozadini. Nema boljeg.

Razgovarali smo ovo ljeto o tome kakav bi to bio miris Slovenije, nešto što bi nas bilo gdje podsjetilo na nju? U mislima smo kombinirali mirise svježe pokošene livadske trave, sasušene kravlje balege, medonosnih biljaka, crnogorične piljevine i vlažne i slatke šumske truleži na mjestima gdje sunce nikad ne isušuje tlo. Eto, to je miris Slovenije. A nešto od njega osjetite uvijek pa i kad krećete u korita Mostnice (ispod).

Mostnica

Korita Mostnice (iznad) su uglavnom u sjeni. Tu se da osjetiti dio slovenskih mirisa vezanih uz sjenu. Recimo, vlažna i slatka šumska trulež i crnogorična piljevina. Osjeti se i svježina vode koja nas stalno vuče rječici. Mališan koji nas gleda kako gacamo po tirkiznom plićaku pita mamu "So to tud' Slovenci?" - valjda je načuo kako govorimo pa mu je nešto jasno, a nešto i nije :)

Mostnica, pogled dolje s Hudičevog mosta

Ime rječice Mostnice ima nekakve veze s mostićima koji je prelaze od kojih je valjda najpoznatiji Hudičev most na samom početku puta. Dvadesetak metara ispod mosta vidi se treperavo zeleno oko vode (iznad). Kad se budemo vraćali bit će zatvoreno. Voda nosi svjetlost samo kad je dobije od sunca. A tada je emanira spektakularno. U zelenom i plavom. U rđavom i ljubičastom. S bljeskovima prezasićenog bijelog. I točkicama žutog. Od cvijeća (ispod).

Mostnica, voda i cvijeće

Korita Mostnice na mjestima su apstrakne oble forme. Glatki kamen koji se pokorio vodi. Iz uskog u široko, bliže nama pa se sruši u dubinu. Da opet izađe. Pa ispočetka. Kad nam se svojeglavo približi, mi joj priđemo da je dotaknemo. Prije nego što nam opet pobjegne.

Mostnica, širina korita

Put se uspinje do vrha korita, a onda prelazi u dolinu Voje. Mostnica je još tu negdje, ali se sad skriva od nas. Ponekad je čujemo.

Očekujemo da se pogled otvori kao, recimo, u >> Krmi ili >> Logarskoj dolini, ali ovdje se to nikad ne događa. Prolazimo pored krava, kuća i biciklista u trakama sunca (ispod, >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Na kraju doline je slap Mostnice visok 21 metar. Ovdje sunce nikad ne dopire. To je pravo mjesto da osjetite onu primjesu mirisa Slovenije, miris slatke šumske truleži na mjestima gdje sunce nikad ne isušuje tlo.

Mostnica, slap
<< Sorica Škofja Loka >>

Zadnji put osvježeno 10. kolovoza 2016. godine