Koja jesen?, 19. listopada 2024. godine

Ne znam zašto se nikako ne mogu sjetiti prošle jeseni. Prošle je jeseni sigurno bilo i ovakve kiše i ovakvih žutih listova breze na asfaltu, i sigurno sam jednako prolazio ovom pješačkom stazom prema autu, jednako kretao i jednako stajao na semaforima, probijajući se brisačima malo po malo kroz kišu, koja i nije hladna, nego se samo čini hladnom nakon ljeta i sunca.

Ne znam zašto se nikako ne mogu sjetiti te jeseni otprije godinu dana i stalno mi u misli dolazi jesen otprije dvije godine kad su mi pokušali potaknuti koštanu srž da proizvodi matične stanice, a baš je moja, od svih koštanih srži, na sve to bila prilično indiferentna, iako sam je, kunem se, i ja pokušao potaknuti radeći čučnjeve po bolničkoj sobi, pred kolegama po karcinomu koji su se pomalo smijuljili, ali samo pomalo jer su i oni kao i ja znali da rak dovodi ljude do natužnijih i najčudnijih stanja, a čučnjevi su ipak dobar razlog za smijeh u svemu tome.

Ne mogu se, dakle, sjetiti prošle jeseni, iako stalo zagledam te listove po kojima gazim i nadam se da bi to moglo pomoći, ali ne pomaže. Sjetio sam se sunca i šaka punih otpadnute kose, oteknutih podočnjaka i mačke Marte, i kako sam se okrenuo mami da me fotografira na drvenom stolcu dok sam hvatao svjetlost s juga, ali bilo je to prije dvije godine, sigurno znam da je bilo prije dvije godine.

Zadnji put osvježeno: 19. listopada 2024. godine.